Ono što uz mnogobrojne uvjete sustavno nameću svojim satelitima pa i protivničkim zemljama širom svijeta – slobodu medija i transparentnost svih ključnih odluka – za njihove skupove i odluke ne važi još od 1975. godine, kad su kao Grupa-6 osnovani u francuskom Rambouilletu (okupivši lidere Francuske, Njemačke, Italije, Japana, SAD-a i Velike Britanije).

Današnja Grupa-8, naime, nastala je kao odgovor vodećih kapitalističkih zemalja svijeta na prvu naftnu krizu iz 1973. godine i na recesiju širom Zapada, izazvanu tadašnjim naglim poskupljenjem nafte. Tada su lideri te G-6 na protivničkoj strani imali ne samo OPEC kao najmoćnije krilo pokreta nesvrstanih, koji je tada bio na povijesnom vrhuncu utjecaja, nego i SSSR, u sklopu »hladnog rata«, koji je tada također bio na svojevrsnom vrhuncu. U međuvremenu, Grupa-6 se uključivanjem Kanade preobrazila u G-7 (već 1976.), te kasnije i u G-8, uključivanjem Rusije (1998.), iako zbog bitno suprotnih geopolitičkih i geoekonomskih interesa, a osobito naftnih, i dan-danas ta G-8 više djeluje kao G-7+1. U diskreciji redovitih godišnjih sastanaka Grupe na najvišem političkom nivou, službeno se radi »na poboljšavanju međusobne suradnje u trgovini i financijama, zatim na razvoju svjetske privrede, na učvršćivanju mira i demokracije te na suzbijanju i rješavanju sukoba u svijetu«. No, zapravo se radi o najmoćnijem klubu, unutar kojeg se kroji New Deal za 21. stoljeće (prema engl. nova podjela karata i interesnih sfera).

Ono o čemu se lideri ne uspijevaju dogovoriti u diskreciji toga kluba, dijelom se riješava ciljanim curenjem informacija i laži preko globalnih medija ili novim lokalnim i regionalnim ratovima (poput aktualnog osvajanja Iraka od strane američko-britanske vojske, a na račun francusko-njemačkih i ruskih interesa na Srednjem istoku i osobito u predratnom Iraku). Ono što uspijevaju dogovoriti, za zainteresiranu svjetsku javnost ostaje tajna, koju pokušavaju na vrijeme saznati protivnički obavještajci, i – s pomakom od najmanje 50-ak godina – povjesničari.

Pod kapom G-8 danas se rade nove podjele strateških interesa u nadzoru nad naftom, plinom, vodom, tržištem, nuklearnim potencijalima, demografskim kretanjima, pa i podjednako značajnim čistim zrakom, ali i interesima u Zemljinu okružju, okupljaju vodeće ekonomske sile kapitalističkog Zapada (proširenog Japanom), ali i zemlje s vrlo suprotstavljenim međusobnim interesima. Ne treba smetnuti s uma da su u G-8 i Njemačka, Italija i Japan kao zemlje koje su izgubile Drugi svjetski rat, i sve ostale koje su ih u tom ratu pobijedile, kao ni to da su u G-8 SAD, Kanada i Velika Britanija s jedne strane (koja danas gazi Irak i sve prijašnje poslove »stare Evrope« u toj naftonosnoj zemlji), i Francuska, Njemačka, Italija, Rusija i Japan, s druge strane.