Večernji list: 07. 07. 2005.
Račanova ljevica u starim rovovima
Autor: Tihomir Dujmović
Ne odričem se ničeg iz svoje prošlosti! - ovako je prkosno i upravo komunistički ponosno zaključio Ivica Račan na upit glede činjenice da je bio sastavni dio političkog establishmenta koji je zabranio gradnju ceste Zagreb-Split u vremenima kad je bio u punoj političkoj snazi.
U ovo doba opće retromanije ovo mi se čini najdublji silazak u podrum hrvatske povijesti, jer je ovo svojevrsni remake Titove izjave sa znamenitog bombaškog procesa koji je tamo priznavao samo sud svoje Partije. Jer, "ne odričem se ničega iz svoje prošlosti" može biti afirmativno jedino u krilu Partije, bud
ući da one koji su iskusili represiju komunističke vlasti ovaj prkos zastrašuje i opominje!Naime, biti u Hrvatskoj pri vrhu vlasti od 1972. do 1989., biti, dakle, na mjestima gdje se na afirmaciju hrvatskih nacionalnih interesa repetirala puška, biti na vlasti koja je godinama trpala u zatvor ljude već i zbog pjevanja hrvatskih pjesama, to znači i danas moralno stajati uz presude i Gotovcu i Budiši i Čičku i Veselici i Tuđmanu.
"Ne odričem se ničega iz svoje prošlosti!" znači biti ponosan i na razdoblje kad se hrvatstvo proganjalo upravo zvjerski. Kako se može biti vrh vlasti koja je primjerice zabranila Maticu hrvatsku i poslala na robiju vrh hrvatske inteligencije i izjaviti ponosno da se tog vremena i sebe iz tog vremena ne odričeš i tražiti danas da se istinski vjeruje novom ruhu?
Ima li glasnije izjave od ove u prilog tezi da je SDP više od pravnog sljednika SKH? Jer, ovu izjavu valja zaklamati uz onu skromnu karticu teksta u kojem se Partija 1990. odricala svojih grijeha i ispričavala se Hrvatima za pola stoljeća torture. Ovu izjavu s tim tekstom valja zaklamati da se vidi što je vjerodostojnost!
"Ne odričem se ničega iz svoje prošlosti!" - to je cerekanje u lice svima koji su stradavali pod tom čizmom, "ne odričem se ničega iz svoje prošlosti" za jednog partijskog funkcionara u tim olovnim vremenima, znači biti i danas solidaran s onima koji su rušili Hrvatsko proljeće! I to nam je poručio on - on koji važe svaku riječ, i svaku intonaciju!
Slogan "Ne odričem se ničeg iz svoje prošlosti!" zapravo je glavni slogan hrvatske ljevice i glavni razlog zbog kojeg Hrvatska živi u verbalnom građanskom ratu. Jer, ni drug Fumić se ničega ne odriče, ni drug Račan se ničega iz svoje prošlosti ne odriče, ni Josip Vrhovec se ničega ne odriče. I zato u ovoj zemlji n
ema mira, i zato u ovoj zemlji nema povjerenja!Nema istinskog mira u ovom narodu ako je glavni slogan hrvatske ljevice ovaj kojeg je Račan izgovorio, nema povjerenja među Hrvataima ostane li to glavna ljevičarska himna. Naime, opterećenje koje kompletna hrvatska ljevica danas nosi zbog sramotne političke prošlosti nekih ljudi poput Račana definitivno tu ljevicu drži u raskoraku.
Jer, ljevica, primjerice Antuna Vujića i Ivice Račana nije ista, pogotovo ne u kontekstu ove zlokobne rečenice. Račan se ne odriče vremena pa i svog političkog angažmana kad je dakle i Vujić bačen u anonimnost nakon pada Proljeća.
Ljevica Milana Bandića i Ivice Račana nije ista i jer Bandić ne nosi utege iz prošlosti i jer se ne stidi svog hrvatstva, takva ljevica postaje prihvaćena. Ali, ljevica koja se "ničega ne odriče iz svoje prošlosti" nije partner stabilne Hrvatske! Ona sjedi u svojim starim rovovima i čeka svoje "Jure i Bobane" da joj izađu na megdan!
U ovim prigodama obično su krivi novinari koji su nešto krivo citirali i ne sumnjam da će tako završiti i ova predstava, pa ipak Račanovu izjavu "Ne odričem se ničega iz svoje prošlosti!?, pogotovo ovu zlokobnu šutnju ljudi oko njega, valjalo bi staviti u džep i ponijeti sa sobom one nedjelje kad ćemo ići na glasovanje.