Činilo se stoga ispočetka da priča o istupu Borisa Šprema, člana SDP-ovog Glavnog odbora, koji je prije dva tjedna zatražio da se stranka vrati ljevici, nije izazvala posebnu buru na Iblerovom trgu. Čovjek se javio, rekao svoje mišljenje, dobio pljesak i dva-tri retka u novinama i gotovo. No, kad je već prestalo i ono sporadično medijsko pokrivanje ovog slučaja, Ivica Račan je u svom interviewu jednom dnevnom listu nehotice pokazao kakav je ustvari potres u SDP-u izazvao kratki Špremov ekspoze.

Nastupajući u maniri uvrijeđene i sveznajuće filmske zvijezde, vječiti predsjednik SDP-a kazao je mnogo više nego što je htio. Šprema i one koji su se nakon njega javili sa sličnim tezama, ne imenujući ih, jasno, kako se to već u Partiji odvijek radilo, nazvao »frustriranim delegatima« i »lijevim sektašima«. Priča je tim mučnija ako se zna da je Šprem sve do prije nekoliko tjedana bio jedan od Račanu vrlo bliskih ljudi, koji je čak trebao postati i savjetnik predsjednika stranke za područje pravnih pitanja. Eto kako to ide u SDP-u. Nakon nekoliko rečenica suzdržane, ali odlučne kritike, ljudi od povjerenja postaju »frustrirani delegati« i radikali.

A što je to uopće Šprem kazao?

Prvo, zaključio je kako na izbore nije izišlo čak 2,5 milijuna birača, razočaranih politikom kao takvom. Drugo, ukazao je na nedovoljno angažiranje stranke na pitanju interesa radnika. Upitao se nije li SDP dok je obnašao vlast često bio prije na strani kapitala. Kao veliku pogrešku označio je izostanak revizije pretvorbe i privatizacije te koaliranje s HSP-om, makar samo u jednoj sredini. Naposlijetku, ustvrdio je da SDP-u trebaju ljudi koji će voditi proaktivnu politiku, a ne samo čekati da dođu na vlast uslijed pogrešaka HDZ-a. Zaključak – SDP treba skrenuti više ulijevo.

S ovim stavovima se, jasno, može polemizirati na milijun načina, a može se s njima i hladno složiti. Štoviše, čini se da je mnogo potencijalnih i stvarnih birača SDP-a vrlo blizu stavovima koje je izrekao baš »frustrirani delegat«. No, Račan ne polemizira, nego se obračunava. Pritom ulazi i u boj sa zdravim razumom jer na jednom mjestu tvrdi kako oni koji traže zaokret ulijevo uopće ne znaju što je to radnička klasa danas jer da više nema samo radnika u tvornici, već su radnici i oni u uredima, za kompjuterima... Kakve to veze ima s izrečenim stranačkim kritikama i zašto Račan izmišlja toplu vodu, priznajem, nadilazi mogućnost imaginacije autora ovih redaka, čak i nakon dugotrajnog kontemplativnog procesa (s isključenim mobitelom).

Kolegice i kolege, kad završite s pljeskanjem predsjedniku stranke, prelazimo na sljedeću točku dnevnog reda – »razno«.