Skoro dva mjeseca trebalo je Vrhovnom sudu da dobije predsjednika. Mandat Državnog sudbenog vijeća istekao je dan prije nego što će ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt reći »da će DSV biti izabran na tekućoj saborskoj sjednici«. Zašto se »trećoj vlasti« događaju ta kašnjenja i to baš u dijelu ovlasti koje imaju izvršna i zakonodavna vlast prema pravosuđu. Jedan od razloga jest što je predsjednik Stjepan Mesić »zaboravio« na zrinjevački mandat računajući da će Ivica Crnić dosadašnje ovlasti u Vrhovnom sudu produljiti za još četiri godine. Crnić je rekao »ne« baš onda kad je Mesić imao važnih međunarodnih poslova. Mjesec dana mu je potom trebalo da umjesto Crnića, kao kandidata predloži Ranka Marijana, suca Vrhovnog suda. Međutim, Marijan je tražio saborski stranački konsenzus, nije ga dobio i Mesićeva je kandidatura otišla niz Savu za još mjesec dana. S Brankom Hrvatinom, nakon Crnića drugim stručnjakom za građansko pravo u Vrhovnom sudu, Mesić i njegov kandidat ostvaruju konsenzus u Saboru iako ga Hrvatin uopće nije tražio. I tako, dva mjeseca nakon roka, Vrhovni sud ima predsjednika. Što se događa s Državnim sudbenim vijećem. I njemu je mandat istekao ovih dana, a sabornici tek trebaju »u tekućoj sjednici« odlučiti o njegovu sastavu. Međutim, ti isti sabornici imaju pred sobom i prijedlog novog zakona o DSV-u. Bit novog propisa jest u tome da se broj odvjetnika i pravnih profesora smanjuje, a povećava broj sudaca, članova tog tijela. Hoće li na tekućoj sjednici zastupnici najprije odlučiti o zakonu, a tek potom o sastavu Državnog sudbenog vijeća. Tko zna. Zna se samo da je zakonodavac zakasnio i da se izbor DSV-a odvija u dvojbenim zakonskim okvirima, a sigurno u zakašnjenju prema postojećem propisu.

I sve se to događa u odnosu izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu. Istom onom koje na leđima nosi teret 1,5 milijuna predmeta u zakašnjenju i koje javne ankete svrstavaju među legla korupcije u hrvatskom društvu.