Još je nečuvenije da premijer Sanader, prema tvrdnjama čelnika HSU-a Vladimira Jordana, ozbiljno razmatra njihovu, (polu)lenjinističku »petoljetku«: kolhozi plus elektrifikacija. Naravno, ni penzići više ne vjeruju u svrhu nečeg tako složenog, kao što je industrijalizacija. Uistinu, za hrvatski Sabor neće biti ništa blasfemičnog ako bude raspravljao o »zadrugama i elektranama za spas Hrvatske«, baš kao što su zastupnici koje plaćamo iz državnog proračuna, razmatrali i stupidnije tvrdnje od toga da se »june ne može uzgojiti za dva mjeseca«.

Ni u primisli ne želeći trpati u isti koš sve umirovljenike, sve glasače i članove HSU-a, koji je postigao zavidne rezultate na izborima, Jordanov »gospodarski program« – jajca, sira i krumpira – mogu »popušiti« još samo oni njegovi pristalice s uznapredovalim Alzheimerom. No, vrhuška HSU-a ne spada u bazu tih »šutljivih ljudi« već u »umirovljeničku buržoaziju«, u kojoj su kolaboracijom s aktualnom vlašću pojedinci priskrbili naknade za svoja članstva u nadzornim odborima državnih tvrtki, od 3.200 do 7.320 kuna. Ako HSU dublira Vladu u jednom od njezinih osnovnih poslova, kao što bi to gospodarstvo trebalo biti, što bi trebali raditi Sanader, Polančec, Vukelić i ostali? Dobivati »ministarsku penziju« za nečinjenje i neizvršavanje svojih osnovnih radnih obaveza?

Jordan se, prije svega, »cjenka« sa Sanaderom oko povrata umirovljeničkog duga, koji je nastao još 1998. godine, a za koje još jedan »legalist« Davorko Vidović, bivši Račanov ministar, koji je imao pune četiri godine da o njemu razmišlja, tvrdi kako »ne postoji«, te da ga je »izmislio« HDZ kako bi dobio izbore! Dotični gospodin koji je svojedobno javno priznao kako »priča s biljkama«, vjerojatno češće nego li s umirovljenicima, »zaboravlja« na odluku Ustavnog suda iz 1998. godine. A njome svaki umirovljenik koji ima, ili je imao pravo na povrat duga, dakle i njegovi nasljednici, postaje u pravnom smislu vjerovnik a država dužnik. I bilo bi tako da upravo HSU nije pristao da se umirovljenicima oduzme dio njihovog obeštećenja, izabravši podilaženje svojim »koalicijskim partnerima«, umjesto časnog odlaska u opoziciju.

Preživjelim umirovljenicima ove države u zaštiti njihovih prava, ne treba nikakav Vladimir već, eventualno, prebogati businessman, bivši košarkaš Michael Jordan. On uistinu zna zakucati!