Teško je zamisliti zemlju u kojoj bi vlada izgubila formalnu većinu u parlamentu, a da premijer tome ne bi posvetio ni jednu jedinu riječ nego bi nastavio s poslom kao da se, zapravo, ne zbiva ništa bitno. Još je teže pretpostaviti da postoji država u kojoj bi se u slučaju da vlada više nema potporu većine zastupnika opozicija ponašala gotovo jednako poput predsjednika te vlade, dakle, kao da se nje sve to skupa uopće ne tiče. A doista je nemoguće vjerovati da bi negdje u takvoj situaciji i mediji ostali više manje ravnodušni.

No, u Hrvatskoj se dogodilo sve to. Mato Štimac, jedan skroz neprimjetan zastupnik, ali čije je glas u Saboru važan kao i svaki drugi, napustio je HDZ i priključio se klubu nezavisnih zastupnika koji vodi ljuti slavonski regionalist Branimir Glavaš. Na taj je način premijer Ivo Sanadera izgubio potporu minimalno potrebnih 77 zastupnika i od prošlog tjedna njegova Vlada ima sva obilježja manjinskog kabineta. Svi preduvjeti za političku krizu su ispunjeni.

Očekivalo bi se, ako ništa drugo, Sanaderovo dramatično obraćanje naciji s porukom da će se Vlada ipak održati jer je to u interesu naroda i države. Ali Sanader je, kao uostalom i drugi čelni ljudi HDZ-a, sasvim ignorirao novonastalu situaciju. Iz vladajuće je garniture došla jedino izjava glasnogovornika Ratka Mačeka da se ništa nije promijenilo i da neće biti prijevremenih izbora. I nisu se hadezeovci uopće pretrgnuli kako bi nagovorili Štimca da im se vrati. Bilo je, istina, pojedinačnih pokušaja da ga se uvjeri da je krenuo pogrešnim putem, imao je zakazan i sastanak s premijerom, međutim, sve to kao više reda radi. Štimac se jednostavno pokupio u Viroviticu i tako je HDZ u posvemašnjem miru ostao bez već četvrtog zastupnika u ovom mandatu što je, naravno, izuzetno zabrinjavajući podatak. Odnosno bio bi u valjda svakoj normalnoj zemlji.

– Naš je cilj srušiti Sanadera, kazao nam je jedan od Glavaševih ljudi. I u to ne treba sumnjati. Bez obzira što Glavaš ovih dana ističe da mu nije namjera rušiti Vladu i da će podržavati njezine dobre poteze, sigurno je da silno želi okončati vladavinu svoje bivše stranke. Da, nakon što ga je ovaj nazvao političkim mrtvacem, dokaže da može detronizirati Sanadera kao što je i svojedobno bitno pridonio njegovoj pobjedi nad Ivićem Pašalićem u bitki za čelno mjesto u HDZ-u.

Glavaš je pobijedio na lokalnim izborima u Osječkoj županiji, regionalistička udruga što ju je nedavno osnovao broji već preko 800 članova, dobio je, evo, i pojačanje u Saboru. Stvarno se trudi. Ali, s kim bi to on, ako ne sada onda za nekoliko mjeseci, išao rušiti Sanadera? Navodni oporbenjak Zlatko Kramarić za temeljni si je zadatak u parlamentu odredio rad na sprječavanju prijevremenih izbora. Slično, iz svojih razloga, razmišljaju i Zdenka Čuhnil, Slaven Letica i Ivo Banac s kojima Sanader računa kao pripadnicima nove, makar nikad proglašene, parlamentarne većine. Anto Đapić upravo je dogovorio koalicije s HDZ-om u niz županija i pravaši će priskočiti u Saboru ako Vladi baš zagusti. Tu je premijeru sklon IDS, dezorijentirani HSS pritisnut izbornim gubicima i kad se sve to zbroji nema straha za Sanadera.

Ali smije li, unatoč svemu, Račan, predsjednik stranke koja se predstavlja kao alternativa sadašnjoj vlasti biti tako popustljiv prema Vladi čiji je jedini današnji smisao njezin opstanak? Pokojni Vlado Gotovac znao je govoriti da ljudi ponekad moraju prihvaćati i poslove koji su osuđeni na neuspjeh. Kad bi se u Saboru glasalo o nepovjerenju Sanaderovoj vladi, ona bi prošla bez većih poteškoća. No, Račan bi zbog svoje vjerodostojnosti ipak trebao ozbiljno razmisliti o zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja. Ako ni zbog čega drugog onda da se jasno vidi tko uistinu čini parlamentu većinu, a tko oporbu.