FINANCIJSKA PROVALIJA GRUBI IZRAČUN KLJUČNIH STAVKI TROŠKOVA DO KRAJA GODINE

ZAGREB - Grubi izračun nekoliko ključnih stavki troškova u zdravstvu govori da HDZ-ova zdravstvena administracija gura sustav u oko šest milijardi kuna minusa do konca ove godine.

Iz državnog proračuna za 2005. godinu nisu izdvojene 2,3 milijarde kuna za pokrivanje troškova po članku 68. Zakona o zdravstvenom osiguranju, koji regulira plaćanje poroduljnih naknada, naknada za dopuste, razliku u troškovima zdravstvene zaštite za stanovništvo na otocima, hitnu pomoć na magistralnim cestama, liječenje socijalno ugroženih i još neke stavke. U središnjem proračunu koji je usvojio Hrvatski sabor za taj je članak ove godine predviđeno 0,2 milijarde kuna, a dosadašnji su izračuni govorili da on stvara godišnji trošak od 2,5 milijarde kuna.

Budući da poslodavci uplaćuju troškove iz svih stavki, to znači da će Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje ove godine nedostajati 2,3 milijarde. Kada se tomu pridoda 4,1 milijarda kuna dugovanja koje je HZZO imao na dan 31. prosinca 2004. godine, te rokovi plaćanja koji su premašili 250 dana, dobijemo saldo koji govori da HDZ-ovi zdravstveni ministri, s punim ustima racionalizacije i financijske konsolidacije sustava, dovode sustav u brzu i efikasnu katastrofu.

Ideje koje se predlažu za zaustavljanje tog trenda izišle su na vidjelo objavom sadržaja u strogoj tajnosti čuvanog prijedloga Zakona o zdravstvenom osiguranju, koji su do izvedbe vidjeli samo članovi Predsjedništva HDZ-a i sindikalisti od povjerenja. Iako će u ponedjeljak biti predstavljen GSV-u, ovaj dokument je u ruke ostalih socijalnih partnera i ostatka javnosti mogao doći samo povjerljivim privatnim kanalima, uz preporuku da se ne pokazuje nikomu. Kako smo već pisali o tome, iz prijedloga zakona se ne može razumjeti zašto je bila potrebna tolika konspiracija, kad on ne sadrži ni jedan element reforme ni ozbiljnog zaokreta u financiranju zdravstva, pa čak ni nešto što bi moglo uzrokovati socijalni potres.

Oduzima se pravo na pogrebne troškove, a povećava kilometraža za plaćanje putnih troškova za prijevoz do liječnika, no temeljna je stvar u uvođenju prethodno razvikane administrativne takse na zdravstvenu uslugu. Zakon "reterira", pa više ne stoji da će svi plaćati sve - kako se to najavljivalo - nego će maksimalna mjesečna potrošnja na taksu po pacijentu uznositi 30 kuna. Prema izračunima samog autora prijedloga zakona, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, uvođenjem ovakve takse zdravstvo bi uprihodovalo 300 milijuna kuna na godišnjoj razini, dakle, tek nešto više od desetine duga koji će sustav napraviti samo s osnova postojećeg članka 68.!

Prema iskazima aktualnog ministra Nevena Ljubičića u medijima, znamo da ministarstvo vjeruje da će postojanje takse zaustaviti rak-ranu u potrošnji hrvatskog zdravstva i rapidni porast troškova za lijekove koji će do konca godine iznositi cijele tri milijarde. Ovo ne drži vodu čak ni u ranije predloženoj varijanti, da ta taksa ne bude mjesečno limitirana, jer potrošnja lijekova nikada ne ovisi o volji pacijenta nego o ponašanju liječnika i stručnim preporukama. Sada, kad maksimalni predloženi trošak na taksu iznosi 30 kuna mjesečno, ova nada postaje gotovo smiješna.

Treba podsjetiti i da je nagli skok potrošnje lijekova nastao negdje početkom 2004. godine, nakon prvih najava tadašnjeg ministra Andrije Hebranga da će se neki lijekovi izbaciti s liste besplatnih. Postoji tumačenje da je rast troškova nasilno izazvan strahom od ovih mjera i posljedičnim gomilanjem zaliha lijekova.

Zdravstvena je administracija imala i dva pokušaja strahovitog udara na financijska prava pacijenata koja srećom nisu uspjela: prvi je Strukovni kolektivni ugovor za liječnike kojim je Hebrang kolegama garantirao 75-postotno povećanje plaća u petogodišnjem roku, nakon čega više ni kune ne bi ostalo za liječenje pacijenata, a drugi je ranije spomenuti prijedlog Zakona o zdravstvenom osiguranju od prije mjesec dana, koji je predlagao taksaciju po svim uslugama bez mjesečnog limita. Aktualni ministar Neven Ljubičić držao je da će naplatom od osiguranika prikupiti 1,6 milijardi kuna godišnje za zdravstvo.

Nepodmirivanjem porodiljnih naknada i ostalih stavki iz članka 68. država izbjegava socijalne obveze. Kada se tomu pridruži tendencija prebacivanja zdravstvenog osiguranja na privatno tržište kroz Zakon o zdravstvenom osiguranju i dopuštanje privatne prakse državnim liječnicima kroz Zakon o zdravstvenoj zaštiti, dobijemo i zabrinjavajući trend zaštite privatnog sektora, a devastacije javnog i socijalnog zdravstva.

Ukupna javna sredstva u zdravstvu koja će biti utrošena do konca godine iznosit će oko 16,9 milijardi kuna, a oko tri će se potrošiti u privatnim davanjima za dopunsko osiguranje i plaćanje privatnicima. To znači da će ukupna potrošnja do konca godine iznositi oko 20 milijardi kuna. Sa zakonom koji ukupno kalkulira s pola milijarde kuna dobiti, a bez ijednog reformskog poteza za povećanje efikasnosti sustava, ne vidi se kraj upropaštavanja zdravstva.