Sa sindikatima nikad ne znaš. Kad se spuste na najnižu granu i kad u javnosti izgube svo dostojanstvo, ne znači da su dosegnuli dno. Oni uvijek mogu još bolje i još dublje zaglibiti. I pritom ispljuvati lica svoga članstva. I onda se ponosno šepuriti educirajući javnost da su oni socijalni partneri. A socijalno partnerstvo, barem kad se baci pogled na većinu sindikalnih veličina, zapravo nije ništa drugo do poslušničkog klimanja isfriziranim glavicama koje su odavno zaboravile koga i zbog čega predstavljaju. Toliko su zaljubljeni u svoj zamišljeni život da zaboravljaju kako neki potezi iziskuju automatske ostavke.

Kliničku smrt sindikalnom pokretu potpisalo je pet čelnika i čelnica sindikalnih središnjica prije tjedan dana. Prodali su radništvo što ga predstavljaju. Prodali su vlastite duše. Da su bar to napravili ne osramotivši se do kraja pred poslodavcima i predstavnicima Vlade koji im se podsmjehuju. Kakve samo socijalne partnere imaju za stolom? Ma, mogu ih mijesiti kad hoće i koliko hoće. Ufino, da ne skuže. Sve u ime nadnaravnog socijalnog partnerstva.

Dakle, zasjeli su sindikalni partneri u dogovoreno vrijeme i krenuli raspravljati o zakonskom prijedlogu kojim se zabranjuju prosvjedi pred Banskim dvorima. A kako je riječ o prevažnoj odluci, naravno da je glavnu riječ o temi vodio sam premijer. Kad se rasprava iscrpila, socijalni partneri prionuše dizanju ručica. Sindikati su izgubili, što i nije teško, s obzirom da ih Vlada i poslodavci uvijek mogu preglasati u GSV-u. No, prošlotjedno sijelo tog tijela unijelo je svojevrsni presedan jer su sindikati pristali, na premijerski zahtjev, ponoviti dizanje ručica. Iako je dobio što je tražio, premijer je zaželio stopostotnu podršku radničkih tribuna. Naime, u prvoj rundi glasovanja samo su dvije od šest središnjica – SSSH i Matica – podržale zabranu okupljanja pred Vladom. Ostali su bili protiv, ili suzdržani.

Stoga je Sanader zatražio pauzu za kratke konzultacije sa sindikalnim čelnicima. I povukao se s njima na razgovor u nešto intimnijem ozračju. Što se iza zatvorenih vrata zbivalo, vjerojatno će s vremenom procuriti. No, nakon konzultacija mnogi od njih, na iznenađenje pojedinih članova GSV-a iz redova druga dva partnera, promijenili su mišljenje. U ponovljenom glasovanju, na stranu Vlade stalo je pet sindikalnih središnjica – SSSH, Matica, HUS, URSH i UNI-CRO. Jedino je NHS ostao dosljedan protiveći se zabrani okupljanja.

Isfrizirane glavice, opijene socijalnim partnerstvom, uskoro bi mogle žaliti za vremenima kada su, navodno, služili kao privjesak demokracije. Danas više nisu niti privjesak. Danas su, ne svi, tek duše prodane za mrvice i to u priči u kojoj nikakve kupoprodaje nije smjelo biti.