Svjedoci smo sve češćih napisa o pomami stranaca za kupnju nekretnina u Hrvatskoj. Naročito na obali i otocima. Neki se tome raduju trljajući ruke zbog izgleda za dobar posao, a neki opet ne štede glasnice upozoravajući da rasprodajemo djedovinu. Što se to događa? Simultano djelovanje različitih procesa tranzicijskog karaktera, te naše približavanje Europi i nezaustavljivo širenje globalizacijskih procesa, mijenjaju odnos prema nekretninama kod nas. I sadašnjih vlasnika, i potencijalnih kupaca - domaćih i stranih. A sve to opet rezultira nastajanjem, profiliranjem i jačanjem tržišta nekretnina. Nekretnine, pored svoje primarne funkcije u zadovoljavanju ljudskih potreba, sve više postaju jedan od načina angažiranja kapitala u čijem raspolaganju jača značaj ekonomskih kriterija. Sociološki, socijalni i kulturološki aspekti, nažalost, počinju gubiti na značaju. Naravno da se ovdje pred društvo i državu postavlja pitanje kako reagirati na ovu logičnu i spontanu pojavu iza koje stoje ekonomske zakonitosti. Spektar mogućih pristupa nije velik.

Jedna mogućnost je ne poduzimati ništa. Pustiti da se stvari događaju same od sebe, spontano i stihijski. Pa, šta bude. Kakav bi bio rezultat ovoga, nije teško nagađati. Zasigurno, ništa dobro. Stoga ovu mogućnost nećemo ni razmatrati detaljnije. Samo ćemo se nadati da nam se neće dogoditi zbog naše uobičajene sporosti i aljkavosti. Druga mogućnost je preuzeti aktivnu ulogu, te fiskalnim i administrativnim mjerama otežavati i usporavati transakcije s nekretninama. Što manje transakcija, to manje i negativnih posljedica. Kratkoročnih i dugoročnih. Neki se za ovakav pristup najotvorenije zalažu, naročito kad je u pitanju postavljanje ograničenje strancima za stjecanje nekretnina kod nas. Ističu se primjeri ove i one države koje su podizale takve zaštitne barijere i koje imaju dobre rezultate u očuvanju nacionalne strukture vlasništva na nekretninama. Ovakva orijentacija, treba bez okolišanja kazati, ne može biti duga vijeka. U nedostatku drugih mogućnosti i ideja, ovakvim se pristupom problem može samo odgoditi za neko vrijeme. Ali definitivno riješiti ne. Stoga, ako bi se Hrvatska i opredijelila za ovakav pristup, paralelno s donošenjem mjera na postavljanju barijera trebalo bi definirati i što i kako raditi kad se te barijere počnu rušiti. Bilo zbog takvog opredjeljenja ili pritiska ekonomske nužde.

U ovom kontekstu prvi nezaobilazni korak svakako je unaprjeđenje rada pravosudnih organa, a u prvome redu sređivanje zemljišnih knjiga u smislu njihove digitalizacije, podizanja ažurnosti provođenja zemljišno knjižnih predmeta i stvaranje neupitne pouzdanosti zemljišno knjižnih upisa. Lako kazati. A kako uraditi? Ima načina. Ima rješenja i ljudi koja ta rješenja znaju. Potrebna sredstva nisu, a niti smiju biti ograničavajući moment. Potrebna je još samo nedvojbena i odlučno iskazana politička volja. Pa bar za ovo ne trebamo nalog Europe. Drugi skup aktivnosti odnosi se na unaprjeđenje poreznog sustava. Postojeći porezni sustav u dijelu koji se tiče nekretnina može se u značajnoj mjeri pojednostavniti, a o ugradnji rješenja koja će stimulirati određena ponašanja subjekata na tržištu nekretnina, bilo kupaca bilo prodavatelja, ne treba posebno govoriti. Treći segment aktivnosti tiče se urbanističko planske dokumentacije koju bi pod svaku cijenu bilo nužno kvalitetno i potpuno definirati na cijelom prostoru i na svim razinama. Bez ovoga nikad reda, a niti mogućnosti da se potencijali ove zemlje stave u funkciju. Naravno, u sustavu urbanističkog planiranja bilo bi potrebno napustiti neke prevladane metode iz socijalističke prošlosti koje su potpuno neprilagođene vremenu i izgrađenom sustavu vlasničkih odnosa. K tome, ovo može znatno pridonijeti i očuvanju ambijenta . I konačno, s ciljem očuvanja kulturološkog identiteta, Hrvatska ima pravo i mogućnost identificirati područja na kojima želi uspostaviti određenu zaštitu. Možda administrativnu ili fiskalnu, ali radije onu prilagođeniju tržišnim uvjetima u formi prava prvokupa nekretnina i slično. To, međutim, nikako ne bi smjelo biti generalno, već prije svega ograničeno i selektivno. Pored ovih, postoji još i niz drugih aktivnosti i mjera kojima se može pridonijeti razvoju tržišta nekretnina i njegovu profiliranju sukladno postavljenim ciljevima. Od onih socijalnog karaktera, preko izmjena u sustavu određivanja komunalnih naknada i doprinosa, pa do kvalitetne razrade sustava koncesija i reguliranja problematike djelovanja investicijskih fondova za nekretnine. Sve važna, ali za ovu priliku manje bitna pitanja.