U Jugoslaviji, tijekom osamdesetih prošloga stoljeća, Slovenija je ostvarivala bruto-proizvod po stanovniku viši i od hrvatskog, no samo za 20-ak posto, ali nikad nije imala ni veći BDP, niti veći izvoz robe od ostvarivanog u Hrvatskoj. Danas je, međutim, Slovenija u punopravnom članstvu Evropske unije, s prvorazrednim gospodarskim referencama, među kojima prednjače činjenice da ima veći BDP i više nego dvostruko veći izvoz robe od onog što se ostvaruje u Hrvatskoj.

Prema najnovijim podacima slovenskog i hrvatskog zavoda za statistiku, u prvih pet mjeseci ove godine slovensko je gospodarstvo izvezlo robe u vrijednosti od 5,7 milijarda eura, a hrvatsko u vrijednosti od samo 2,6 milijarda eura. Istodobno je Slovenija uvezla robe u vrijednosti od 5,9 a Hrvatska od 5,7 milijarda eura. Tako se i ove godine slovenski izvoz iskazao kao glavni motor ukupnog razvoja te male, ali vrlo industrijalizirane zemlje, nasuprot hrvatskom slučaju, gdje je izvoz robe ravan ostvarivanom sredinom davnih '80-ih!

Hrvatska je, naime, svoj industrijski potencijal unazad 15 godina smanjila gotovo za 40 posto, dok ga je Slovenija za toliko povećala i modernizirala. Slovenija je to uspjela jer je vodila aktivnu politiku tečaja slovenskoga tolara, uz koji je većina domaćeg na domaćem tržištu bila jeftinija i konkurentnija od uvoznog, dok je Hrvatska, još od jeseni 1993. gotovo sve uvozno – preko kronično i visoko precijenjenog tečaja – preobrazila u jeftinije od domaćeg.

Hrvatska je tek lani dostigla vrijednost BDP-a iz predratne 1989., dok je Slovenija svoj BDP povećala za više od 40 posto. Na temelju tih kobnih razlika u glavnim gospodarskim trendovima, slovenski je BDP po stanovniku lani iznosio 14.500 eura ili 75 posto ostvarenog u EU-25, dok je hrvatski iznosio samo 6.220 eura ili samo 38 posto ostvarenog u EU-25. Pokrivenost uvoza robe izvozom, u Sloveniji i u prvih pet mjeseci ove godine iznosi visokih 96 posto, a u Hrvatskoj krajnje opasnih – samo 47 posto. Tu žalobnu vanjskotrgovinsku bilancu u Hrvatskoj značajno popravlja bilanca usluga, na račun turizma, ali i to samo na papiru, jer većinu turističkog prometa čine uvozna roba, uvozni derivati, strana plovila i sve veći broj turističkih objekata u stranom vlasništvu, u kombinaciji s rastućom sivom ponudom i masovnim izbjegavanjem fiskalnih obveza u ugostiteljstvu, prijevozu i temeljnim turističkim uslugama.

Slovenija je, provodeći u mirnodopskim okolnostima krajnje postupan i spor model privatizacije, eto, višestruko nadigrala i nadmašila Hrvatsku koja se u ratnim okolnostima odlučila za pokretanje svojevrsne šok-terapije, krajnji liberalizam i masovnu privatizaciju kao prodaju i rasprodaju ključnih gospodarskih i financijskih potencijala strancima. Krunske razlike ta dva bitno različita modela tranzicije iz socijalizma u kapitalizam, danas se iskazuju kroz stopu nezaposlenosti, koja u Sloveniji iznosi deset, a u Hrvatskoj 18 posto, i kroz niski vanjski dug Slovenije, jednak vrijednosti od 54 posto tamošnjega BDP-a, a previsok u Hrvatskoj, gdje iznosi 83 posto ovdašnjega BDP-a.

Naposljetku, Slovenija ima gotovo ravnotežan državni proračun (uz lanjski manjak u protuvrijednosti od samo 1,7 posto BDP-a), dok Hrvatska i nakon preksinoćnjeg rebalansa, muku muči s lanjskim minusom u protuvrijednosti od previsokih 6,8 posto BDP-a. Stoga je razumljivo da su i devizne rezerve u slovenskoj središnjoj banci potkraj lipnja bile više nego u HNB-u, za znakovitih 0,5 milijarda eura.