Pet kuna danas ne vrijedi puno. Za "mrkog medu" djeca više ne mogu dobiti ni pošteni sladoled, roditelji jedva mogu kupiti kilo kruha. S pet kuna može se eventualno pokriti lemozina u mjesnoj crkvi, donacija lokalnom prosjaku ili trud vrijednih perača autostakala koji na benzinskim pumpama nadniče za džeparac.

S druge strane, pet kuna je bar za dvadesetak posto građana ove zemlje, koji žive na granici siromaštva, jako puno. Kad plaća ili mirovina ne prelazi dvije tisuće kuna, svaka od njih tri puta se okrene prije nego se potroši. Od 1. listopada upravo toliko će građani morati izdvojiti za uputnicu ili recept kada idući put odu doktoru.

Harač na bolest, kako je netko u Saboru lucidno nazvao ovu novu administrativnu taksu namijenjenu punjenju rupa u zdravstvenom proračunu, najviše će pogoditi najbolesnije i najsiromašnije građane. Oni nemaju previše sluha za apele državnih birokrata da je Hrvatska rekordno dugo zadržala model liječenja u kojemu država još uvijek podmiruje 90 posto troškova liječenja. Oni ne razumiju argument da su razvijene europske zemlje, od Britanije do Njemačke, već odavno uvele formulu po kojoj građani na ovaj ili onaj način sufinanciraju svaki vlastiti odlazak liječniku. Oni za specijalistički pregled često čekaju mjesecima, pa i godinama. Neki od njih primorani su pljunuti na vlastito dostojanstvo i liječniku doći s kuvertom ne bi li ih isti premjestio na početak liste čekanja za operaciju koja često život može značiti.

Oni, na koncu konca, nemaju prosječnu plaću od tisuću i pol ili dvije tisuće eura, dolara ili funti od kojih je ipak lakše otkinuti subvenciju za vlastito zdravlje, nego od deset puta manjeg iznosa.

I tu leži čitava kvaka reforme zdravstvenog sustava. Za nju hrvatski građani, kojima država ionako već uzima solidan udio od plaće upravo za zdravstveno osiguranje, jednostavno nemaju novca. Utoliko je Hebrangov apel u parlamentu za žrtvama koje su potrebne kako bi zdravstvo i dalje normalno funkcioniralo odmah izazvao logičnu reakciju. Lako se, naime, Hebrangu žrtvovati kad njemu država plaća liječenje u inozemstvu, nedosanjani san goleme većine teških bolesnika u Hrvatskoj.