Sanader i Šuker nisu veliki ekonomski vizioniari koji računaju da će s tim kapitalnim prihodima od prodaja dobiti novac koji će se pametno uložiti u razvoj gospodarstva, a kamoli pokrenuti Hrvatsku, nego ih očajna situacija u proračunu sili na to da se uhvate tih nepopularnih poteza.

Državne financije već su početkom godine ušle u dramatičnu fazu, u poslovnim krugovima se, s malo i zluradosti, u proljeće prepričavalo da Šuker više uopće ne kontrolira prihode i rashode države, no kako god bilo, deficit proračuna za prvo tromjesječje bio je enorman 5,2 milijarde kuna.

Jedino se još izdašne rezerve kriju u privatizaciji "velikih", i to će odigrati ključnu ulogu u državnim financijama. Klasično zaduživanje zemlje, koje je ionako na rubu (32 milijarde dolara), nije izvedivo pa će Vlada kao, primjerice 1999. godine, zatvoriti rupu tzv. mosnim kreditom za HT (zajam u ime buduće privatizacije ). Svaka banka odobrit će kredit nakon što dobije precizne rokove za završetak prodaje Ine, HT-a, CO-a ili još nečega, bude li trebalo.

Već se nude sve velike banke, a najviše izgleda ima Deutsche bank, jer svi žele posao države u škripcu. Zarada na takvim kreditima je enormna, nekoliko postotaka od ukupnih transakcija.

Prodaja 25 posto Hrvatskog telekoma vrijedna je oko 700 milijuna eura, 15 posto dionica naftne kompanije na burzi inicijalno vrijedi 300 milijuna eura, a u prodaji znatno više jer će se izvan državnih ruku naći 54 posto dionica Ine.