Ne usudi li se glavni državni odvjetnik »popu reći pop, a bobu bob«, pravda neće biti zadovoljena, a sumnja za zločine past će na sve pripadnike tzv. Branimirove osječke bojne. Propusti li hrvatsko pravosuđe možda i posljednju priliku da jednom za svagda dâ odgovor na pitanje tko je to ubijao Osijekom srpske civile, ali i hrvatske branitelje, uključujući i mirotvorca, načelnika policije Josipa Reihl-Kira, o čemu je svjedočio i ponovno to čini preživjeli Radoslav Ratković, bit će to dokaz da još uvijek nismo izašli iz rata i da deset godina poslije država još uvijek funkcionira na ratnom principu.

Neshvatljivo je da ni danas o nečemu što egzistira svo ovo vrijeme kao »javna tajna« ne žele progovoriti najodgovornije osobe koje sasvim sigurno mogu pridonijeti u slaganju mozaika istine. Mnogo je prljavštine pometeno pod tepih nazvan »nedostatkom političke volje« da se sudski utvrdi utemeljenost teškog terećenja za zločine koji ne zastarijevaju, pa je valjda došao trenutak da konačno pravo nadvlada politiku. Branimir Glavaš više nije član HDZ-a pa se napadi na njega više ne mogu nazivati napadima na cijelu stranku, kao što je to činio Vladimir Šeks 2003. godine dok je s dotičnim činio neraskidivi slavonski prst i nokat. No najgore od svega bit će ako je Glavaš postao metom upravo zbog svog političkog otpadništva, baš kao što je nedavno javno obznanjena njegova psihijatrijska anamneza. Jedini i isključivi motiv Bajiću za beskompromisnu akciju mora biti pravda, u ime nevinih žrtava i njihovih obitelji koji su je ionako predugo čekali.

Ostanu li potresna svjedočenja i dalje zakračunata na dnu tužiteljske ladice s oznakom ad acta, nastavi li se primjenjivati zakon šutnje, omerta, bit će to znak da je »zločinačka organizacija« još uvijek na djelu. I da je moćnija i od politike i od pravosuđa. Alternativa hitnoj istrazi na najvišoj mogućoj razini oko tvrdnji »zaštićenog svjedoka«, kao i ponovljenih navoda Radoslava Ratkovića, koji izravno Glavaša dovodi u vezu s ubojstvom Reihl-Kira, ne postoji. Jer, zataškavanje zločina najmanje je zdravo za našu kolektivnu mentalnu higijenu.

Nakon brakolomstva slavonskog gubernatora i HDZ-a moglo bi se dogoditi da »prevareni muž« u svojoj osvetničkoj reakciji pomogne da se osim zeca na čistinu istjera i lisica. Bio bi to zasluženi kraj jedne lažne bajke koja je od svog početka između redaka bila tek najmonstruozniji horor.