Zlatko Tomčić konačno je javno priznao da je HSS s njim na čelu potonuo u možda najdublju krizu od obnove rada stranke početkom 90-ih godina. »Kriza je prisutna na svim razinama i u gotovo svim sredinama, u stranci nema reda, ne poštuju se obveze, odluke se donose u neformalnim krugovima«, istaknuo je lider »seljaka« u, kako tvrde neki mediji, najkritičnijem govoru otkako je na vrhu HSS-a. A tome je već jedanaest godina, za kojih je, osobito do 2000., stranka bilježila i uzlete koji su u najvećoj mjeri pripisivani baš Tomčiću. Otad, međutim, HSS ubrzano nazaduje, sve dublje izborno posrće, klati se od partnerstva s ljevicom do koketiranja s desnicom... No, nikada se nesumnjivo najveća krivnja za to što se HSS-ov rejting strmoglavio i što se danas vrti negdje oko izbornoga praga nije u stranci svaljivala na najuže vodstvo, posebno na Tomčićeva leđa. Ni samome Tomčiću to nije bilo ni na kraj pameti. Uvijek je razloge izbornih neuspjeha i neprepoznatljivosti stranačkih stajališta adresirao na druge. Jednom je to, kao nakon katastrofe na izborima 2003., bilo »političko-kriminalno-medijsko podzemlje« koje se, tvrdio je, urotilo protiv HSS-a. Drugi su put to bili koalicijski partneri koje je stranka pod njegovim mudrim vodstvom mijenjala kao čarape, pa onda otpadnici od HSS-a koji su javno mutili stranačku idilu...

Danas, kada je vrag odnio šalu, Tomčić će, istina, zabraniti svojima da za svibanjski fijasko - od osam župana sad ih ima četiri, od 16 gradonačelnika spao je na šest, sa 110 načelnika dogurao je do 71 - krive bivšega glavnog koalicijskog saveznika SDP. Ne dopušta ni da su razlozi neuspjeha u temeljnom političkom programu, jer se on napaja iz Radićeva nauka, pa da je zato neupitan. Izričito odbacuje i pomisao da bi HSS-ova stajališta o važnim društvenim pitanjima »i u jednom detalju« bila razlogom još jednoga izbornog posrnuća. Što onda preostaje? Zagrmiti na pasivno članstvo, još se žešće okomiti na lokalne stranačke čelnike kojima su važniji osobni od stranačkih interesa i koji čak dezinformiraju članstvo i javnost na račun središnjice.

To je bit Tomčićeva subotnjeg kritičkog govora na Glavnom odboru, zapravo alibi govora u kojem su stranački vrh i on osobno amnestirani od svake odgovornosti. Spomenu li se konstatacija o liderskoj krizi na svim razinama te obećanje kako je svoje grijehe spreman ispovjediti na Glavnoj skupštini u prosincu i spoji li se to s najavom da će se ponovo kandidirati za predsjednika - eto u što su se izrodili tobožnja Tomčićeva samokritika i posipanje pepelom. Gotovo ni u što.