Ajde, što bi čovjek rekao na prijedlog Vlade da vrati dug umirovljenicima: valjda, onu, bolje ikad nego nikad, i bolje išta nego ništa. No, trebamo li mi koji danas radimo vraćati lovu koju nismo dužni, ili bi to morali učiniti Miroslav Kutle i ostali, koji su se, pisalo se naširoko, kreditirali iz Mirovinskog fonda da bi gradili poslovna carstva.

Fino im se zaplijeni imovina, rasproda, pa vraćaj koliko vratiti možeš. Oće, šipak, sad treba dodatno prazniti državnu blagajnu zbog neviđenog lopovluka iz 90-ih. Naravno da je ovo s vraćanjem duga penzićima mazanje očiju, i da će ljudi dobiti tek nešto od silnih dugovanih iznosa, ali, velim, nek ušićare par tisuća kuna, dobro će im i to doći. Jasno je da se Sanader ovako pomoću penzića iz HSU-a održava na vlasti, jer samo što nije izgubio većinu u parlamentu.

Tragedija je što ja koji imam 34 godine vidim prijatelje iz djetinjstva pa ih pitam što rade, a oni će: u mirovini sam! Dobro, kad čovjek ne može raditi, opravdano je da ga društvo uzdržava, to nam je ljudska i kršćanska obveza, ali višak po poduzećima rješavati na način da se one od 45, 50, 55 šalje u mirovinu danas kad se život produljio, znači da nam je krah financijskog sistema zajamčen. Pitanje je dana kad se više neće imati što prodati, pa sukladno tomu ni država neće imati više odakle isplatiti mirovine. Zapamtite to!