Sasvim je izvjesno da će se problem s generalom Gotovinom na kraju riješiti, a onda će u prvi plan doći prava narav EU-integracija koje donose golemu količinu nove regulative, novih zakona koje treba primjenjivati. Pripadnost Europi će se morati dokazati provedbom Unijinih kriterija. Naravno, nije riječ o nečem posebnom nego o svemu do čega nam je i samima stalo: vladavini prava, pravnoj sigurnosti, efikasnom pravosuđu i narastajućoj ekonomiji. No, do toga nije tako jednostavno doći. Treba, naime, raditi.

Posjet ministra Petra Čobankovića Bruxellesu za to je dobar primjer. U Hrvatskoj se već nekoliko tjedana lome koplja zbog proizvodnje i prodaje šećera. Ministar poljoprivrede u Bruxellesu o kvotama nije pregovarao nego je o tome razgovarao, što je pozitivno. Pitanje šećera iznimno je složeno i nadilazi politikantska natezanja i interese pojedinih lobija pod egidom »ne damo mi naše kvote«. Upravo ovih dana u Bruxellesu su ministri poljoprivrede imali težak zadatak - kako smanjiti cijene šećera, i to do 30 posto u sljedeće dvije godine, kako bi se izbjegle tužbe izvaneuropskih proizvođača, zbog EU-subvencija, ali i prosvjedi seljaka. O rezultatu tih pregovora ovisit će i hrvatska strategija. Ako se cijene šećera smanje, onda Hrvatska nema razloga inzistirati na nultoj stopi, jer neće moći prodati ništa. Ako pak to ne prođe, Hrvatska bi mogla inzistirati dalje na nultoj stopi kako bi mogla prodati što više. Takvo razmišljanje i odluke imat će utjecaja i na kasniju fazu kada Hrvatska za punopravno članstvo bude pregovarala o proizvodnim kvotama. Hrvatska je ionako jedina od dvjestotinjak zemalja koja je dobila privilegiranu nultu stopu, dakle bez ograničenja za izvoz šećera. Tijekom pregovora Europska komisija morala je popustiti Chrisu Pattenu koji je tu odluku donio kako bi se razvila ratom porušena istočna Slavonija.