Pilatovsko televizijsko pranje ruku predsjednika Sabora zbog likvidacija u Osijeku devedesetih bilo je više nego degutantno. Jer, tvrdi Šeks, 1991. godine »nitko nije mogao spriječiti ubojstva srpskih civila«, te »da za to on nije imao nikakvih mogućnosti, moći niti ovlasti«! A bio je tada predsjednik Kriznog štaba, Tuđmanov miljenik i namjesnik za Slavoniju kojom su poput boga i batine vladali on i njegov »prija« Glavaš. Kojega bi sada htio utopiti u čaši vode, baš kao što su nekada istinu, u Dravi, vodi dubokoj, odnosili sa sobom leševi nevinih ljudi.

»Idu dani, ode godina, da uza me nije tvoje tilo, i da su me braća izdala«, leleče sebar Škoro svoje proročke stihove koji bi, iako nekome drugome namijenjeni, mogli postati Šeksov eho Glavaševe tužbalice. Naravno, Veliki Vladimir ne govori zašto se prihvatio vlasti i najodgovornije uloge dok je trajalo ratno stanje ako, ni u bunilu, nije bio u stanju snositi i konzekvence svog položaja, a ne samo privilegije koje mu stavlja pod nos i Glavaš optuživši ga da laže »kako je pedesetak dana imao status hrvatskog branitelja«. Jer, »u evidencijama Zbornog područja i Sekretarijata obrane stoji da je to bio od 15. listopada 1990. do 30. rujna 1991. godine«!

Šeks, naravno, nikada ni za što nije kriv, niti za Arkanovo puštanje iz zatvora, niti za »proceduralnu grešku« koja je na slobodu pustila ubojice obitelji Zec, niti za »prekvalifikaciju« okrutnog ubojstva umaškog ugostitelja Srbislava Petrova, čijeg je nalogodavca Niku Baruna pomilovao i predsjednik Mesić, niti za Paulin Dvor, niti za mučka ubojstva koja su se tada događala u Osijeku. Iako bi i po minimalnom kriteriju zapovjedne odgovornosti, ako već ne kao čovjek, onda kao predsjednik Kriznog štaba, glavni državni tužitelj, ministar pravosuđa ili pak predsjednik Sabora, morao snositi konzekvence.

Stoga će eventualni sudski proces protiv Branimira Glavaša zbog teških optužbi za ratni zločin biti bespredmetan ako kraj njega ne bude, ne kao branitelj ili tužitelj, sjedio i Vladimir Šeks. Tvrdeći, poput nacista osuđenih u Nürnbergu »nisam znao za Auschwitz i holokaust«, danas ga ne može obraniti niti Beara. Pogotovo nakon što je BBC objavio životnu priču sina jedne od žrtava koji sada živi u Londonu i milijunskom svjetskom auditoriju tvrdi kako je njegov otac »strašno mučen prije nego što je ubijen« te »je skončao u mukama«. Još ako se CNN-ova novinarska zvijezda Christiane Amanpour domisli razgovora s Jadrankom Reihl-Kir, koja niti kao parlamentarna zasatupnica nije mogla doprijeti do tajne o ubojstvu svog supruga, dva mira, Branimir i Vladimir, moći će zajednički zapjevati hit slavonskog omiljenog pjevača.