No – evo najnovijeg u dugom nizu hrvatskih paradoksa – turizam će dosegnuti svoj novi rekord (u broju gostiju, noćenja, te u ukupnom prihodu) u godini, tijekom koje će Hrvatska biti u recesiji, ostvarujući jednu od najnižih stopa rasta BDP-a u Evropi!

Prema najnovijim podacima MMF-a i Eurostata, u prvom tromjesečju 2005. najviše stope rasta BDP-a u svijetu ostvarile su Kina (+ 9,4 posto), Argentina (+ 8 posto), Venezuela (+ 7,9 posto), Saudijska Arabija (+ 7,5 posto) i Indija (+ 7 posto). S tragičnim iznimkama – poput Iraka, Afganistana, Sjeverne Koreje i najkonfuznijih zemalja srednje Afrike – širom mirnodopskoga svijeta se samo na prste jedne ruke mogu izbrojiti zemlje, u kojima je tijekom prvog tromjesečja 2005. njihov BDP smanjen. Tu vrstu krajnje opasne recesije trpjele su Nizozemska (– 0,5 posto) i Italija (– 0,2 posto), dok su posve nisku, recesijsku stopu rasta imale Danska i Švicarska (+ 0,8 posto), Japan i Švedska (+ 1,3 posto) i – Hrvatska (1,8 posto). Recesija – što je ime za usporavanje stope rasta BDP-a, praćeno povećanjem nezaposlenosti, smanjenjem stope investicija te krizom državnoga proračuna, manjkom u bilanci plaćanja prema inozemstvu i visokom vanjskom zaduženošću – u Hrvatskoj traje od lani, kada je stopa rasta BDP-a smanjena sa preklanjskih 4,3 na 3,8 posto, da bi se više nego prepolovila u prvom tromjesečju ove godine. Tako je danas Hrvatska zemlja s najnižom stopom rasta u tranzicijskoj Evropi, jer ona npr. u Bugarskoj iznosi 6,2 posto, u Rumunjskoj 5,9 posto, u Rusiji 5,4 posto, u Slovačkoj 5,1 posto, u Srbiji i Crnoj Gori 4,5 posto itd.

Kratkoročni uzrok te recesije je smanjivanje državnih investicija, koje je provela Sanaderova vlada, ali su odlučujući dugoročni i dubinski razlozi: od kronično precijenjenog tečaja kune, (ras)prodaje bankarskoga sustava nekolicini velikih evropskih banaka i prodaje najznačajnijih gospodarskih potencijala stranim kompanijama, do loših odnosa s većinom susjednih zemalja, zapuštanja vlastite inovativnosti, neefikasnih inspekcija i sudstva, te masovna korupcija.

U takvim je okolnostima aktuelno hrvatsko turističko čudo rezultanta nesputana kaosa. S jedne strane Hrvatskoj u prilog idu rastući rizici, koje međunarodni terorizam donosi u konkurentske turističke zemlje (od kojih su većina saveznice u američko-britanskoj okupaciji Iraka), kao i još vitalne prirodne ljepote i već napola devastirana povijesna baština u starim jezgrama jadranskih gradova. S druge, Hrvatska ni danas nema cjelovitu koncepciju, ne samo ukupnog razvoja i reintegriranja u veliku Evropu, nego niti parcijalnu koncepciju turizma, kao najatraktivnije konkurentske predsnosti.

Zato će i ove, rekordne turističke godine, onih šest milijardi eura turističkog prihoda jedva polovično koristiti Hrvatskoj (dijelom državnom i lokalnim proračunima, dijelom mreži malih privatnih poduzetnika i zaposlenika), dok će malo veću polovinu pokupiti stranci (bilo kao izvoznici hrane, energije, odjeće, obuće, vozila, plovila i robe široke potrošnje, bilo kao posrednici u izvozu turističkih usluga u Hrvatsku, ili pak kao većinski vlasnici turističkih kompanija, ili posjednici tisuća nekretnina duž Jadrana, odnosno kao kreditori ovdašnjih turističkih kompanija, uvoznika, trgovaca, malih poduzetnika i sl.).

Kad bi kojim slučajem turizam u Hrvatskoj bio – sav hrvatski, te kroz njega se izvozila hrvatska hrana, profitirale hrvatske banke i dobit ubirali uglavnom hrvatski hoteli, samo na račun turizma stopa rasta BDP-a bila bi veća za jedan postotni bod (ne jedan posto, nego za jedan postotni poen). Ovako, rekordna će turistička sezona imati samo polovičan utjecaj na oživljavanje recesijske Hrvatske, pa bi u tom najboljem od sagledivih slučajeva rast BDP-a u cijeloj 2005. mogao iznositi upola manje nego lani – oko 1,9 posto.