UMIROVLJENICI Zbog 12 milijardi kuna državnog duga i zanimanja brojnih špekulanata, prijeti opasnost od stvaranja crnog tržišta

Mnogi već trljaju ruke, oko 12 milijardi kuna državnog duga umirovljenici će već potkraj kolovoza dobiti na papiru, svaki će od njih znati koliko ima godina, koliko mu država duguje i nudi za dvije ili osam godina. Novaca, gotovine neće biti ni u malim količinama još mjesecima, a stisnut će jesen, zima, bolest. Na sve to računaju već izvježbani špekulanti s gotovinom u džepu, školu su već prošli u pretvorbi s dionicama kada su s torbama kupovali dionice u bescjenje, a oni koji nisu, mogli su naučiti kako se to radi.

Umirovljenici (računa se da oko 400.000 pojedinaca ima pravo na 27 tisuća kuna u prosjeku zakinutih od mirovina od 1993. do 1998. godine), najpogodniji je vlasnik papirnatog duga koji će se lako, preko noći pretvarati u gotovinu, ali bagatelnu, ako to država dopusti. Sve za sada upozorava da će Vlada umirovljenike s milijardama kuna isporučiti crnom tržištu ako im u ruke da vaučer ili papir koji ne može kupiti ni jedna banka, fond ili bilo tko drugi koji mora trgovati na legalnom tržištu, a ono zna samo za obveznice i dionice. Ili ako država ne osnuje otkupni fond koji će i prije dvije godine otkupljivati dugove starih, bolesnih ili umirovljenika kojima danas, a ne sutra, prekosutra, za dvije ili osam godina treba novac, pa i uz još jedan diskont. Dakle, postoje dva popratna scenarija povrata golema duga, a i u jednom i u drugom uspostavit će se tržište duga kao što je to uostalom bilo i do sada sa svim velikim, višegodišnjim i masovnim dugovima ili moralnim obvezama države prema stanovništvu poput stare štednje, masovne dodjele dionica prognanicima ili negotovinskog plaćanja poslijeratne obnove. Samo je pitanje hoće li ga organizirati i usmjeriti država ili će ono cvjetati na divlje.

Prvi je poželjan i logičan pretvaranje duga u obveznice koje će se prodavati na burzi, a kupovati novi mirovinski fondovi, banke, investicijski fondovi. Za njihove ulagačke horizonte i kapital kojim barataju diskont od osam ili deset posto velik je jer većih legalnih profita nema, a za umirovljenike prihvatljiv. Međutim, nije isplativ za državu jer bi većina kad bi im se omogućila takva prodaja uzela rok od osam godina, cijeli dug i mogućnost prodaje u svakom trenutku. Sadašnja Vladina računica svodi se na to da će se većina umirovljenika polakomiti za polovicom duga i dvogodišnjim rokom, pa na kraju iz proračuna neće otići šest nego svih 12 milijardi kuna.

Ne treba zanemariti ni širi socijalni i gospodarski učinak kupnjom obveznica sadašnjih umirovljenika novi mirovinski fondovi financirali bi nove generacije umirovljenika, a kad bi taj novac mogli ulagati, što sada ne mogu, u širi spektar domaćih dionica i razvojne projekte, na dugu bi umjesto potrošnje mogla profitirati na različite načine i cijela ekonomija. Drugi izgledniji scenarij mogao bi Sanaderovu vladu od "kolosalna posla", kako ga proglasiše neki dužnosnici, stajati nikada izbrisive hipoteke da je kolosalno prevarila umirovljenike. A on je prilično predvidljiv. Vlada je, kaže Mićo Jurjević, direktor brokerske kuće "Partner kapital", predvidjela situaciju za nekoliko godina, prodat će nešto imovine i sukcesivno isplaćivati vjerovnike. Ali nije predvidjela što će se događati danas, tj. u trenutku kada umirovljenici dobiju u ruke neku potvrdu koju ne mogu upotrijebiti u neku drugu svrhu.