ZAGREB - »Branimir (Glavaš, op. a.) vidio je ubojstvo. Oko ubijenog stajalo je nas pet ili šest. Branimir je odmah izdao zapovijed da se ubije i drugi čovjek. Rekao je: 'Brzo drugoga likvidirajte, sve je vidio'«, to je jučer na Hrvatskoj televiziji rekao očevidac tih događaja, čiji je petominutni tonski iskaz, bez fotografije i s osjetno deformiranim glasom, objavljen u emisiji »Nedjeljom u dva«.

- Civili su batinani, mučeni, neki su ubijeni hicima, neki na Dravi, a neki na Bajeru. Po dvojica bismo ulazili u prostoriju i raznim predmetima tukli civile. Dobrim sam dijelom u tome sudjelovao i jako mi je žao. U svim tim događajima nisam vidio uniformiranog i naoružanog čovjeka, odnosno četnika i terorista. Bili su to civili - dovedeni, saslušani, pretučeni i likvidirani. Sve što se tamo događalo znao je isključivo Branimir Glavaš i nitko drugi. Nije to bila ničija samovolja, nego je sve napravljeno isključivo po nalogu Branimira Glavaša, rekao je taj svjedok, i nastavio:

- Došlo je vrijeme da se stvaranje Hrvatske odvoji od zločina. Sam sam u tome sudjelovao i ne želim da se baci ljaga na cijelu Hrvatsku vojsku, nego isključivo na pojedinačne slučajeve. Isto onako kako osuđujem i ježim se na Škabrnju, u kojoj su masakrirani naši civili, tako se jadno osjećam kad se sjetim u čemu sam i sam sudjelovao, ali po zapovijedi, rekao je taj svjedok u šokantnom pokajničkom iskazu kakav se u Hrvatskoj čuo još samo kada je Miro Bajramović u drugoj polovici devedesetih godina Feral Tribuneu ispričao kako je ubio sedamdesetak ljudi.

Svjedok je prepričao i događaj za koji se može zaključiti da je javnosti već poznato ubojstvo Đorđa Petrovića i Čedomira Vučkovića u Osijeku ljeta 1991. Na temelju vlastitoga uvida, svjedok je rekao da je jedan od te dvojice bio prisiljen piti kiselinu iz akumulatora te da je likvidiran kada je, u mukama, pokušao pobjeći iz garaže u kojoj su ih mučili. Nakon što je vidio to ubojstvo, a riječ je najvjerojatnije o Čedomiru Vučkoviću, Glavaš je, tvrdi taj svjedok, izdao zapovijed da se ubije i drugi zatočenik, Đorđe Petrović. U medijima je proteklih dana objavljeno da je to na Dravi i učinjeno.

U emisiji je gostovao novinar Feral Tribunea Drago Hedl, koji je u pretprošlom broju svojih novina objavio iskaz tajnoga svjedoka. On je odbacio pretpostavku da je riječ o političkom progonu Branimira Glavaša, podsjetivši da je on »posljednji čovjek koji bi pristao na političke igre za bilo čiji račun«. Dojam Hedla, koji je cijeli rat za hrvatske medije izvještavao iz Osijeka, jest da je »djelomice bilo sistema u seriji ubojstava tijekom listopada, studenoga i prosinca 1991. u Osijeku, jer su sva izvedena na jednak način«.

U emisiji su prikazana i svjedočenja Marije Lovrić, čiji je suprug nestao u Osijeku 1991., Radoslava Ratkovića, koji je preživio likvidaciju, te Jadranke Reihl-Kir, supruge šefa osječke policije ubijenog 1. srpnja 1991. O svim tim slučajevima pisali smo, kao i druge hrvatske novine. Jadranka Reihl-Kir ustvrdila je da joj je suprug mjesec dana prije ubojstva govorio »da će ga ubiti Glavaš, Šušak, Šeks i Vukojević«. Voditelj emisije Aleksandar Stanković rekao je da je Glavaš odbio sudjelovati u emisiji.

- Ako je taj čovjek očevidac događaja, onda je i sudionik tih zločina i kao takav ne može biti zaštićeni svjedok, a niti pokajnik. Radi se o ratnom zločinu i stoga ga treba staviti na optuženičku klupu jer tamo mu je mjestu. Nemam ništa protiv toga da se provede istraga i da se svi odgovorni također nađu na istoj optuženičkoj klupi ako se utvrdi točnost i istinitost njegovog svjedočenja. U tome ne isključujem ni svoju odgovornost ako se ona utvrdi, no odgovorno tvrdim da je riječ o najobičnijem lašcu koji iza sebe ima kriminalna djela, a s čim će javnost biti upoznata idućih dana, završava Glavaš dio svoje izjave u kojoj se bavi zaštićenim svjedokom. Drugi je dio posvetio novinaru Dragi Hedlu.

- Dok god Glavašu neće biti presuđeno, Hedl će govoriti da istraga nije dovoljno dobro provedena. A kad bi mi i presudili, za što uistinu nema razloga, Hedl bi bio nezadovoljan visinom kazne, pa čak i da to bude smrtna kazna koju hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje. Hedl smatra da ja zaslužujem sudsku kaznu dvostrukog strijeljanja.

Hedl ima bolesnu neostvarenu ambiciju postati predsjednik HHO-a za Slavoniju i pritom optužuje mene i Ivana Zvonimira Čička da mu to nismo dopustili. Poznato je njegovo dugogodišnje teško psihičko stanje, isto kao i da je Hedl, nažalost, dvaput pokušao samoubojstvo, ali ne zbog Glavaša, nego zbog nesretnih ljubavi.

Ako sam ja tako moćan, ako mi se i danas u pol glasa izgovara ime, ako su građani i pojedinci u strahu od mene, zanima me kako Hedlu u ovih 14 godina koliko me blati, osim prirodnim putem, nije pala ni dlaka s glave. Očigledno je da mu nije cilj pomoći pri rasvjetljavanju određenih tragičnih slučajeva koji bacaju sjenu na časni Domovinski rat, nego je Hedlova namjera strpati Glavaša u zatvor. No, Glavaš neće završiti u zatvoru, ali sam siguran da će Hedl završiti u institucijama zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe, zaključuje Glavaš. (D. CIGLENEČKI)