KRUNOSLAV FEHIR, SVJEDOK I SUDIONIK POGUBLJENJA, PREKIDA SKRIVANJE I JAVNO SVJEDOČI O RATNIM LIKVIDACIJAMA U OSIJEKU 1991.

BOB je bio vojna postrojba u kojoj se strogo poštovala hijerarhija i zapovjedni lanac. Ništa se nije događalo bez znanja i mimo zapovijedi zapovjednika Branimira Glavaša. Nekontroliranih pljački možda je i bilo, ali ubiti nekoliko desetaka civila na isti način - to se ne može bez organizacije, tvrdi svjedok

»Ja, Krunoslav Fehir, svjedočim da sam s nepunih 17 godina bio aktivni pripadnik BOB-a, Branimirove osječke bojne, te da sam sudjelovao u mučenjima i ubojstvima srpskih civila isključivo po nalogu Branimira Glavaša. Dosad je o tim događajima bilo nagađanja i nepotpunih iskaza, ali ovo je prvi put da je sudionik tih kaznenih djela dobrovoljno i s punom sviješću došao u Glavno državno odvjetništvo i o tome dao detaljan iskaz.« To je ovih dana izjavio Krunoslav Fehir iz Osijeka, koji je odlučio prekinuti skrivanje i javno progovoriti o svemu što zna o ubojstvima civila u Osijeku 1991.

Fehir je rođen 16. siječnja 1975. Od 12. lipnja 1991. postao je aktivnim pripadnikom BOB-a, u kojem je bio i njegov otac Josip, koji je protekloga tjedna prokazao vlastitoga sina kao tajnoga svjedoka. »O svemu postoje fotografije i vjerodostojni dokumenti s potpisom Branimira Glavaša, a cijelo vrijeme primao sam i plaću hrvatskog vojnika«, rekao je Fehir. I posvjedočio ovako: »Osobno sam pucao u Čedomira Vučkovića, a bio sam u automobilu kad su Radoslav Ratković i Milutin Kutlić odvezeni na Dravu, gdje im je pucano u glavu, od čega je Kutlić preminuo, a Ratković je preživio. Sve to, kao i druga ubojstva, organizirao je i zapovjedio Branimir Glavaš. On je tvrdio da su ti ljudi četnici i teroristi, a ne civili, što sam saznao tek nekoliko godina kasnije. Ta me spoznaja šokirala i nagnala da se odlučim dati ovaj iskaz. BOB je bio vojna postrojba u kojoj se strogo poštovala hijerarhija i zapovjedni lanac. Ništa se nije moglo dogoditi bez znanja i mimo zapovijedi zapovjednika Branimira Glavaša. U Osijeku je tih dana možda i bilo nekontroliranih pljački. Jedna osoba možda i može biti ubijena izvan kontrole. Ali ubiti nekoliko desetaka civila na isti način, to se ne može bez organizacije. I nisam to čuo iz druge ruke, nego sam svjedok tih zločina. U tome sam i osobno sudjelovao, zbog čega se duboko kajem i tražim oprost. A sve je to organizirao i zapovjedio Glavaš«, ispričao je Fehir prije nekoliko dana.

»Nakon mučenja Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića, koje smo cijelo poslijepodne provodili u garaži Sekretarijata za narodnu obranu, osobno sam pucao u Čedomira Vučkovića. Učinio sam to streljivom koje mi je neposredno prije toga dao osobno Glavaš, jer me pozvao u ured da dam intervju nekim novinarima kao najmlađi pripadnik postrojbe. Tamo mi je dao dvije kutije metaka i nakon intervjua poslao me natrag na stražu. Glavašev je ured bio pet metara od tog mjesta, i sve je gledao. Te smo ljude mučki tukli u garaži, ja puškom, drugi čovjek rukama, nogama i bejzbolskom palicom. Nakon što mi je Glavaš dao ono streljivo, već je bila večer, drugi vojnik naredio je Vučkoviću da pije kiselinu iz akumulatora. Žrtva je molila i plakala, ali vojnik je inzistirao. Vidio sam da guta i pije. Vojnik i ja izašli smo iz garaže, i vidio sam da je vojnik otrčao do Glavaša u ured. Tada je Vučković nakon dva udarca u vrata teturajući izašao iz garaže i krenuo prema meni. Repetirao sam, a Vučković se okrenuo i počeo trčati u suprotnom pravcu. Ispalio sam četiri ili pet hitaca. Znam da je zadnji bio upućen u glavu ili vrat, jer sam imao snajper, pa sam upotrijebio optiku. Pao je između zgrade Prekršajnog suda i zgrade Sekretarijata. Nakon otprilike pola minute izdahnuo je u lokvi krvi. Pored njega nije bila nikakva puška 'thompson', kako su kasnije pisale novine. 'Thompson' su kasnije donijeli i okrenuli tijelo, pa je ta fotografija objavljena u novinama«, svjedoči Fehir, kojega nitko nikada nije ispitivao ni o kakvim ubojstvima.

On nastavlja: »Glavaš je nakon dvije minute došao dolje i pitao: 'Gdje je drugi?'. 'Unutra', rekao sam. 'Ajde', kaže, 'tebi je vidio lice, sada i njega možeš likvidirati. Tako i tako ćemo ga likvidirati, sve je vidio.' Spustio sam pušku, i tko zna što bi se dogodilo da nije došlo još ljudi. Da je još jednom zapovjedio ili se izderao, možda bih i pucao u Petrovića, nije isključeno. Tada mi je naredio da uđem i svežem ga, što sam i napravio: svezao sam ga kao i druge koji su likvidirani prije i kasnije - ruke na leđima, ljepljiva traka vodoravno na usta, nekima krpe u usta, nekima ne. Strpan je u bijelu hladnjaču 'zastava' novosadskih tablica firme Carnex, koja je služila samo za dovoženje i odvoženje civila srpske nacionalnosti, ali sam čuo i da je bilo Hrvata.«

Krunoslav Fehir bio je i u automobilu kad su Radoslav Ratković i Milutin Kutlić nakon mučenja u Dubrovačkoj 30 odvezeni na Dravu i likvidirani. »Osobno ih nisam tukao, ali sam svjedok odvoženja na Dravu. Odvezeni su istoga dana u vremenskome razmaku. Susreli se nisu, ali je gospodin Ratković kasnije svjedočio kako je vidio dovoženje i likvidaciju doktora Kutlića. Ako se dobro sjećam, jedan je odvezen u 'opelu ascona', drugi u 'audiju'. Tablice nismo imali. Odvezeni su do Bastiona u Tvrđi, manje-više kao i svi ostali: ruke vezane na leđima, traka na ustima, krpe u ustima, pucanje u potiljak, guranje nogom u Dravu. Bio sam u autu, vidio sam. Ratković je preživio i otišao iz Osijeka, pa mu se više nije moglo nauditi, iako je postojala namjera. To sam čuo osobno od Glavaša«, ispričao je Krunoslav Fehir. Isti, ali navodno mnogo iscrpniji iskaz, prošli tjedan je dao glavnome državnom odvjetniku i istražnome sucu Županijskoga suda u Zagrebu.

Spreman sam se sastati s obiteljima žrtava, s obiteljima Čedomira Vučkovića, Milutina Kutlića i s Radoslavom Ratkovićem, zamoliti ih za oprost i ispričati im se za sva zla koja smo im počinili. Kajem se zbog onoga što sam učinio. Bio sam maloljetan. Sada ih želim zamoliti da oproste hrvatskim vojnicima, jer vjerujem da velika većina njih nije išla u borbu za osamostaljenje na način na koji je išao Branimir Glavaš: ubijanjem, čišćenjem Osijeka, svim i svačim. Izašao sam u javnost jer samo želim da se sazna istina i pravna država konačno profunkcionira. Očekujem i oprost za svoje zločine jer sam bio maloljetan, a i prvi sam koji ih je priznao nadležnim državnim tijelima.

Zločine je zapovjedio isključivo Branimir Glavaš. On sam najbolje zna koliko je zla napravio i kakvu je ljagu bacio na Domovinski rat - jer obrana i stvaranje Hrvatske nemaju veze s onim što smo mi radili. To se jedno od drugoga mora jasno odvojiti. Hrvat sam, sudjelovao sam u obrani, ranjen sam u Domovinskom ratu, pripadnik HV-a bio sam skoro dvije godine, a od 1993. sam u MUP-u. Na sve sam to ponosan. Hrvatsku volim i ona je moja domovina, ali ubojstva civila nemaju veze sa stvaranjem Hrvatske. Zločin je počinjen i za to se mora odgovarati, riječi su Krunoslava Fehira.