DRAGO HEDL, NOVINAR KOJI JE POKRENUO PRIČU O LIKVIDACIJI CIVILA U OSIJEKU

OTAC I SIN To da je Fehir u ratu bio maloljetan mnogo govori o njegovu ocu koji ga je u sve gurnuo. Koliko ja znam, on s ocem ne živi od 1993. godine. Čuje se s njim jedanput u tri do četiri mjeseca i tada je riječ samo o formalnim kontaktima. Inače otac Fehir je prva osoba s popisa ljudi oko Branimira Glavaša

— Poznato je već da je Glavaš naoružan i okružen svojim ljudima ušao u "Glas Slavonije" nakon čega sam ja kao tadašnji urednik dobio otkaz. Zamolio sam tada Joška Kulušića da me primi u Slobodnu Dalmaciju koja je u to vrijeme bila dominantna novina. On me zaposlio i cijeli rat sam zapravo izvještavao s ratišta u Slavoniji za Slobodnu Dalmaciju, sve do 1993. godine. Bilo je puno ratnih reportaža koje sam na kraju sabrao u knjigu "Ratne reportaže" objavljenu 1994. godine u Osijeku.

-Moglo bi nešto promijeniti s obzirom da je bilo teško očekivati da se nekakve neovisne istrage mogu voditi ako se zna da su u osječkoj policiji bili Dubravko Jezerčić, Glavašev kum, ili Vlado Tuličić, koji se potpisao na Glavaševu listu. Teško je očekivati da bi se netko tko je u tako bliskim odnosima zalagao u istrazi oko stvari koje su se dogodile u Osijeku. Dolazak Fabera, na žalost, pokazuje i to da je policija i sama shvatila da u Osijeku njezini djelatnici na terenu nisu neovisni i da imaju nekakav strah od lokalne politike. To bi moglo pokazati da se i u nekim drugim slučajevima, primjerice i u pravosudnim tijelima, trebalo nešto mijenjati. Na kraju, ovaj iskaz dan je u Zagrebu, što potvrđuje da se nema povjerenja u lokalnu policiju i pravosuđe.

-Da, javnost želi da se te mračne stranice za Osijek napokon raščiste. To je sada vrlo teško raditi jer se pokušava ta cijela priča prevesti kao napad na Domovinski rat. Uopće se o tome ne radi, cijeli sam rat bio u Osijeku i znam kako je to izgledalo. Nitko mi ne mora objašnjavati što su učinili oni ljudi koji su obranili grad. Međutim, da su se događale neke stvari koje s tim nemaju nikakve veze evidentno je. Ne može se zataškati da se u Osijeku dogodilo desetak ubojstava, prema policijskim izvješćima. Nije se radilo o sporadičnim slučajevima, kako to sada neki pokušavaju pokazati, već u jednom dijelu o organiziranom likvidiranju ljudi. To je potvrdio i županijski državni odvjetnik u Osijeku.

-Mislim da cijelu ovu stvar žele temeljito ispitati da ne bi ni na koji način nekoga upleli u tu priču i da žele detaljno ispitati iskaz svjedoka. Iako je iskaz vrlo detaljan i on locira osobe koje su u tome imale svoga udjela. Radi se o osobi koja je bila pripadnik najelitnije postrojbe oko Branimira Glavaša i koja je bila pod njegovim izravnim zapovjedništvom. To pokazuje netočnim Glavaševe tvrdnje da oko sebe nije okupljao vrtić, nego ozbiljne ljude. Bila je to osoba od njegova najvećeg povjerenja.

-Može biti, međutim ta osoba danas ima 30 godina i radila je u državnoj službi, tako da iskaz ima težinu zrele osobe. To da je u vrijeme rata bio maloljetan mnogo govori i o njegovu ocu koji ga je doveo u tu postrojbu i gurnuo u najstrašnije dijelove rata. Zbog toga danas ta osoba i ima grižnju savjesti. Koliko ja znam, on s ocem ne živi od 1993. godine. Čuje se s njim jedanput u tri do četiri mjeseca i tada je riječ samo o formalnim kontaktima. Inače, otac Fehir je prva osoba s popisa ljudi oko Branimira Glavaša i vjerojatno je imao vrlo visoku poziciju u hijerarhiji bojne. Očito da je i on bio osoba od Glavaševa povjerenja i da je znao što se tada radilo. Moguće je da se zbog nekih razloga na njega vršio pritisak da kaže sve što je govorio u posljednje vrijeme. On je čitao s papira i nije razgovarao s novinarima.

-Svakodnevno mi se javi nekoliko ljudi. Evo, prije nekoliko minuta mi se javio čovjek koji tvrdi da ima saznanja o nekim slučajevima u Sarvašu. Nekidan sam razgovarao s članom obitelji Đorđa Petkovića kojega se navodilo kao atentatora na Glavaša. No problem je u tome što leša te osobe nema. Slobodni Tjednik je objavio fotografiju atentatora, no to je bilo tijelo Čedomira Vučkovića, a pitanje je što se dogodilo s Petkovićem kojega niti fotoreporter nije stigao uslikati. Doduše, ti svjedoci ne žele da im se objavljuje ime i prezime. Nakon provale identiteta ovoga svjedoka, ljudi su iznimno oprezni i boje se posljedica.

-Za jednoga mi je ranije rekao državni odvjetnik Bajić, a drugoga je spomenuo i sam svjedok s kojim sam razgovarao. Mislim da je bilo određenih pritisaka prema nekim osobama da paze što govore. Na kraju, i sam sam izložen najgrubljim mogućim napadima pogotovo preko Slavonske TV čijeg bi se rada postidio i Goebels.

- Iz onoga što sam vidio Haag je poslao sve dokumente o ovim slučajevima Hrvatskoj i više se time ne bave. Sigurno postoje istrage koje mogu pomoći našem pravosuđu. Mislim da je za sve bolje da se to riješi ovdje, nego u Haagu, da se dokaže kako je Hrvatska spremna suočiti se s činjenicama koje nisu ugodne.