Kakav je to današnji čovjek? Potpuno lišen Spinozine etičke norme da čovjek čovjeku treba biti bog, jer se iz petnih žila trudi da mu bude sadistički vrag ili barem solidan nečovjek. Svoju je indiferentnost spram bližnjega čitavo prošlo stoljeće zamatao u izgovor kako nije bio obaviješten o postojanju gulaga ili Auschwitza, Bleiburga ili Golog otoka. Ni nakon što su saznali za Vukovar i Srebrenicu, za bivši genocid u Ruandi ili tekući genocid u Sudanu, kada znaju sve o Guantanamu i Abu Ghraibu, kada se čitave zemlje nakon agresije pretvaraju u vojne logore za demokraciju, ti ljudi od zakasnjele savjesti opet ne pokazuju zabrinutu solidarnost sa žrtvama.

Sve dok se ubijaju drugi. Ali kad zlo terorizma dođe i u njihovu zemlju, onda se brzo odriču svih onih stoljećima stjecanih građanskih sloboda, pristajući na suspenziju vladavine prava i prihvaćajući dozvolu za ubijanje na prvi pogled, ako ad hoc osumnjičenik posjeduje sve stereotipne rasne karakteristike bombaša samoubojica. Paranoidnom pokornošću trči se u susret režimu globalnog policijskog sata. I umjesto da se obruši na takva ubitačna nedemokratska i necivilizacijska pravila, postmoderni dvadesetprvostoljetni čovjek i dalje glasuje za takvu vlast, kojoj zbog svega toga čak raste popularnost!? Ako trebaju stradavati nevini, bolje je da to budu stranci.

Hrvatska je već desetljeće pod opravdanom međunarodnom lupom zbog stigme stotine neopravdanih smrti civila u ratnom okruženju i u očekivanju vlastitog pada, dok jedna tako moralno Velika Britanija nije u stanju održati tu Hrvatskoj neprestano sugeriranu proceduralnu disciplinu ni nakon jednodnevnog bombaškog udara. Nema ni policijske odgovornosti ni građanske solidarnosti s valjda "politički korektno" ubijenim Brazilcem Jeanom Charlesom de Menzesom u Londonu.

Zašto? Zato što tržišni čovjek ne želi preuzeti odgovornost za događaje, budući da mu oni služe samo za rutinsku recepciju, a ne za situaciji primjerenu reakciju. On želi biti solidaran samo s dobrom komercijalnom ponudom. Zbog toga i nakon tsunamija želi pohitati u Phuket, jer mu nisu važni tragedija i beskrajan očaj lokalnog stanovništva nego drastični pad cijene aranžmana. Njemu ne smeta što se kupa pokraj leševa nakon jeziva masakra u Sharm el-Sheikhu, glavno da je jeftino. Ništa ga ne može toliko užasnuti da bi barem nakratko odustao od svojeg egoizma bez granica. To je logična posljedica građenja društva kao totalnog tržišta. Takav se čovjek, koji funkcionira isključivo tržišno, odmah kreće na unesrećeni Bali ako mu to financijski konvenira ili podiže cijene noćenja u Londonu ako turisti ne mogu odletjeti kućama, stvara već stoljećima. On se ponaša isplativo kapitalistički, a ne neisplativo humanistički.

Izgleda da su takva lavina loših vijesti i takav planetarni "višak" ljudi blokirali njegovu potrebu da iskazuje sućut. Odsutnost šoka je obrambeni mehanizam. Nakon eksplozija u Londonu, jedan mi je poznanik kazao kako mu je premalo mrtvih da bi se uživio u te događaje, budući da takve brojke svakodnevno stižu iz Bagdada. Ovo u svakom slučaju nije "vijetnamska" generacija koja će kontinuirano organizirati prosvjede protiv apsurdnosti rata. Dapače, čak ni profesionalne udruge za ljudska prava nemaju potrebe da se svakodnevno opiru ubijanju nevinih u Iraku, jer se radi o žrtvama nižeg nacionalnog i ekonomskog ranga za koje nitko u svijetu neće inicirati minutu šutnje i zato što se lideri takvih udruga čuvaju za buduća imenovanja u multinacionalnim korporacijama koje su angažirane u ovim ratovima protiv terorizma, a koji rasplamsavaju terorizam i tamo gdje ga nikada nije bilo.

I mediji koji žive od izvanrednih vijesti nemaju interes za "prožvakane" teme kao što su svakodnevno usmrćivanje nesretnih Bagdađana, klanje i silovanje u Darfuru, skapavanje Afrikanaca, zaboravljanje položaja Afganistanki koje su i dalje u zatočeništvu "svojih" burki, ali imaju beskrajne volje da iz sata u sat izvještavaju o izgledu i kretanjima banalno slavnih osoba iz mondenog polusvijeta. Za svjetsku je javnost iznimno značajno i nepropustivo da sazna je li Nicole Kidman dobila prištić i s kim je sinoć spavala Jennifer Lopez nego kako spasiti robinje trafickinga iz stana u našem susjedstvu ili osloboditi zarobljenice rada na crno. Nije lako živjeti među suvremenim ljudima, tako gladnima nebitnih a tako sitima bitnih informacija. Biž'te ča, ide čovik! - mogu s puno prava viknuti mnogi ljudi i narodi na ovoj kugli zemaljskoj.