SDP, na čijem je čelu već desetljećima Ivica Račan, ubrzano radi na promjeni svog imidža, pa i političkog profila. Nema sumnje da se tim promjenama - od vizualnog identiteta do pozicije na stranačkoj sceni - Partija želi održati na jednom od vodećih mjesta u hrvatskoj političkoj areni. Mijenjaju se politički prioriteti i interesi, pa smo nedavno čuli, od predsjednika stranke, da oni više nisu zainteresirani biti samo stranka radništva i svekolikog proletarijata, nego moderna socijaldemokratska ljevica. Izjava da SDP, pravni i politički nasljednik Saveza komunista Hrvatske, više nije »avangarda radničke klase«, je senzacionalna. Ne znači samo veliku promjenu stranačke politike, nego i raskid Račanove nove s Račanovom starom politikom. Iako je ta izjava očekivana početkom devedesetih, kada su u tadašnjem SDP-u, Stranci demokratskih promjena, još sjedili nekadašnji članovi komunističkih »centralnih komiteta«, ona je dobrodošla i danas, jer potvrđuje da se stranka osjeća modernom i neopterećenom prošlošću. Kad se SDP odriče radnika, onda povratak crvene boje u partijski logo predstavlja samo nostalgiju, a možda i utjehu za članove čiji je stranački staž dug kao Račanov.

Račan je za izjavu da SDP više nije radnička stranka imao dnevnopolitičke motive. Na posljednjoj izvještajnoj konvenciji neki su utjecajni članovi stranačke središnjice, poput Borisa Šprema, tražili da stranka ode ulijevo, te nastavi političko pokroviteljstvo nad radnicima i onima koji u igri društvene moći slabo stoje. Od toga neće biti ništa. Stranački vrh već je odavno zauzeo strategiju modernog profiliranja SDP-a u kojem žele izbornu podršku srednjeg sloja, urbane mladeži, umirovljenika i sitnijih poduzetnika. Klasičnih radnika je sve manje - baš kao i hrvatske industrije - pa SDP više nema računice da se njima posebno bavi. Nema ni opasnosti da bi ultraljevica, ili »prava ljevica«, mogla kroz druge stranke ugroziti podjelu izbornog kolača između HDZ-a, SDP-a, HNS-a i drugih velikih stranaka. Patuljaste lijeve stranke, poput SRP-a ili ASH, nemaju nikakve izborne šanse. HNS, također na lijevom centru, jedini je ideološki suparnik SDP-u. Njegove glasove mogu pokupiti upravo proklamiranom »srednjostrujaškom« politikom, a ne »lijevim skretanjima« koje priželjkuje dio stranke. Račan je za novi kurs dobio podršku stranačkog vrha u kojem također više nema radnika. Lideri SDP-a - s iznimkom Mate Arlovića, su pravnici, ekonomisti i politolozi, a »drugovi iz baze« definitivno su prošlost. SDP se promijenio i izjava da ga radništvo više ne zanima samo je potvrda stvarnosti.