Večernji list: 01. 08. 2005.

SVJEDOČANSTVA Branitelj Ivica Špiranec opovrgnuo većinu pripisanih mu navoda

Zbog Glavaša i Fehira završio na psihijatriji

Autor: Maja Marić

Građane Osijeka danima ne prestaje mučiti priča o neriješenim ubojstvima srpskih civila 1991. i 1992. godine.

Pozvao novinare

Svoju je istragu intenzivirala policija, podatke (i potencijalne svjedoke) žurno nastoje pridobiti i Državno odvjetništvo i HHO, a vlastito istraživanje tog škakljivog slučaja već danima vode i - novinari. Sve te aktivnosti, bez obzira na neupitnost motiva, ipak najviše pogađaju hrvatske branitelje, koji su proteklih godina nastojali zaboraviti ratnu golgotu.

A koliko su doista uzdrmani, možda najbolje oslikava primjer jednog od pripadnika tzv. “Branimirove osječke bojne”, koji je nakon što je njegovo svjedočenje anonimno prenio jedan dnevni list čak završio na psihijatriji! Prethodno je, pak, taj čovjek pozvao nekoliko osječkih novinara, kako bi u društvu svog ratnog zapovjednika demantirao objavljeni članak.

- Devedeset posto onoga što je objavljeno nije točno! Istina je jedino da moj status do danas nije riješen i da mi nisu jasni motivi Krunoslava Fehira - izjavio je, među ostalim, Ivica Špiranec, objasnivši kako je, upravo da bi spriječio daljnje negativne konotacije, odlučio javnosti okriti svoj identitet.

Neka me zovu

Vidno uzrujan, prije nego što mu je pozlilo kazao je da “nikad nije rekao da je Fehirov iskaz o ubojstvu istinit”, a nije izjavio ni da ga je kobne noći vidio u blizini garaža. Opovrgnuo je i dio teksta u kojemu stoji kako je Fehir imao “winchesterku”:

- Ja sam bio sitna riba, vojnik na straži. Čuo sam dva pucnja, ali da sam mogao iza zatvorenih vrata razaznati zvuk i vrstu puške?! Gluposti! - kazao je Špiranec, dodavši i da je svjestan kako će ga istražna tijela vjerojatno zvati na razgovor. - Neka me zovu! - zaključio je.

Njegov ratni zapovjednik, umirovljeni brigadir HV-a Ištvan Mihalik (koji ga je i odvezao u bolnicu), također je ogorčen događajima vezanima uz “Osječki slučaj” jer se njima, smatra, ne sotonizira samo Glavaš nego i tisuće onih koji su u ratu ostali u gradu.

U garažama smo držali hranu

– Zbog ovakvih je stvari sve više branitelja koji dižu ruku na sebe ili završavaju na psihijatriji – ogorčeno kaže Mihalik i dodaje kako o ubojstvima i nestanku srpskih civila u Osijeku nikad nije čuo ni riječi te da se u “zloglasnim” garažama držala hrana i piće te prazne gajbe. -Čuo sam ja i za hladnjače, ali one “Panonijine”, u kojima su iz Aljmaša, Dalja i Erduta u Osijek dovezli masakrirane hrvatske civile i pripadnike pričuvnog sastava MUP-a!

Plakati protiv HHO-a i Hedla

Revoltiran posljednjim događajima u Osijeku oko slučaja ubojstva srpskih civila 1991., plakatom je progovorio Zvonko Kontić. U Ulici Hrvatske Republike istaknuo je rukom pisan plakat, obraćajući se “RTV-u, HHO-u, građanskim udrugama i drugu Hedlu”. Ističe kako je u Osijeku ubijeno oko 1500 Hrvata te da bi njihova imena trebalo objaviti isto kao i Srba. Pita što je poduzeto u slučaju 30 Hrvata ubijenih u Saborskom. Želi da se za to dozna kao i za obitelj Zec.

'Neće biti sudskog postupka’

– Nisam zadovoljan Državnim odvjetništvom, nisu im trebali medijski napisi da otvore “slučaj Osijek” – kazao je gradonačelnik Osijeka Anto Đapić gostujući u emisiji “Nedjeljom u dva”. On traži da se osim tridesetak slučajeva nestalih Srba istraže i stradanja nikoliko stotina Osječana koji su ginuli u napadima na grad te ubojstva nesrba na drugim okupiranim područjima.

– Svaki slučaj treba istražiti pravosuđe, a ne politika. Previše je slučajnosti u tome da se ovako tvrdo ide na Glavaša, a prije samo dvije godine, kada su ga prozivali zbog istoga, HDZ ga je čvrsto branio i govorio da je napad na Glavaša napad na njih i Domovinski rat. Premijer sada šuti, a možda je trebao šutjeti i tada – naglasio je Đapić. Vjeruje da do sudskog postupka protiv Glavaša neće doći.

– Suludo je misliti da je u Osijeku bilo planskog ubijanja Srba. Tamo ih je za rata živjelo nekoliko tisuća, a mnogi od njih bili su u postrojbama HV-a. Da je progon bio planiran, onda bi ih sve pobili –kaže Đapić.

Od 16 tisuća gledatelja, koliko ih je sudjelovalo u anekti, više od 13 tisuća, ili 81 posto, usprotivilo se daljoj istrazi zločina u Osijeku.

(I. K.)