Isplati li se političkim liderima i stranačkim šefovima uloženi trud u neprekidno izazivanje pozornosti javnosti i reanimiranje biračkog tijela? Nailaze li njihove zamisli i projekti na odaziv među onima bez kojih ih je nemoguće provesti - dakle, među glasačima - ili je to samo dio društvenog folklora u kome političari pričaju, a mediji sviraju? Može li se javnost toliko zainteresirati za novoponuđenu političku opciju da to zanimanje ugrozi ostale u političkom igrokazu? Jednoznačnog odgovora na ta pitanja nema. No, podaci o rejtingu političkih stranaka, koje mediji objavljuju svakog mjeseca, pokazuju kako birači baš ne prate piruete koje svakodnevno izvode političari. Na političkim rejting listama rijetke su promjene: najjače stranke uglavnom drže svoja mjesta, a tonu one koje imaju unutrašnjih problema i slabu izbornu prođu. Velike riječi kojima najviši stranački dužnosnici obasipaju javnost uglavnom ne izazivaju pozitivan efekt.

Posljednje istraživanje rejtinga političkih stranaka, objavljeno u jednom dnevnom listu, dokazuje da javnost ne vjeruje pričama i praznim obećanjima. Prema tim podacima, tri su najjače stranke u zemlji SDP, HDZ i HSP. HDZ i SDP vode mrtvu utrku - privlače po 20 do 25 posto glasova, te su bez sumnje najjači igrači na sceni. HSP, koji je dospio do vlasti na lokalnim i županijskim razinama, drži treće mjesto s oko 10 posto podrške. Hoće li ostati tako visoko ovisi, prije svega, o njemu samome odnosno o ponašanju njegovih dužnosnika na tim poslovima.

Ostatak glasova rasporedio se među HNS-om, HSS-om, HSLS-om te ponekom regionalnom strankom. Više od 30 posto ispitanika ne zna za koga bi glasovali. Preciznije rečeno, HNS podržava 5,3 posto, HSS 2,7 posto, a HSLS 4,2 posto glasača. Rezultati što su ih postigle te tri stranke, koje su ne tako davno bile gospodari Banskih dvora u širokoj nacionalnoj koaliciji, zanimljivi su kao dokaz da političare malo tko sluša. Naime, lideri sve tri stranke prošlog mjeseca bili su izrazito aktivni i prisutni u medijima. Iznosili su nove ideje, predlagali nove saveze i koalicije, pa čak i nove ministre. Jednostavno rečeno, radili su na podizanju rejtinga stranaka, a on se, unatoč svemu, smanjio. Najznakovitiji je primjer Radimira Čačića i HNS-a. On je, prošlog mjeseca, najavio premijersku ambiciju i sastavio »vladu u sjeni«. Čačić je uvjeravao javnost da ima sjajan ekonomski program, rješenja za gradnju stanova i cesta, oživljavanje proizvodnje, jačanje turizma i adute za pregovore s EU-om. Recentni varaždinski župan najavio je da će svojim »čarobnim štapićem« zamahnuti čim dospije u Banske dvore.

Nakon što je Čačić izbombardirao medije svojim vizijama, popularnost HNS-a pala je na neviđeno niskih 5,3 posto. Početkom godine bila je viša od 10 posto, dok se uoči lokalnih izbora u svibnju kretala oko osam posto. Čak je i u lipnju, prije Čačićeva premijerskog desanta, HNS bio oko dva postotka popularniji. Malo je reći kako se Čačićev trud nije isplatio, on je svojom ambicijom bez pokrića kod birača ugrozio interese svoje stranke. Istina, Čačić u tome nije usamljen u HNS-u. Vesna Pusić, predsjednica stranke, jednako je gromoglasno propala na izborima kada je pokušala postati gradonačelnica Zagreba. Nizak rejting HNS-a stoga je i njezina zasluga. Nužno je zaključiti da lideri te stranke vole vlastitu medijsku promociju i davanje obećanja bez obveza. Nekako se čini da su ih birači prozreli.

Ni rad u posvemašnoj tišini se ne isplati. Zlatko Tomčić, višegodišnji, skoro i jedini lider HSS-a, u miru svoje stranačke centrale već dulje vrijeme analizira zašto seljacima ide slabo na političkom tržištu. Oni sami će nizak rejting opravdavati činjenicom da njihovi članovi, simpatizeri i glasači imaju posla, pa se ne javljaju na telefonska istraživanja. Čini se nevjerojatnim da se birači drugih stranaka uopće ne bave poljoprivredom. Ali, nepriznavanje istraživanja stranačkih rejtinga, pa gotovo i samih izbornih rezultata, tradicionalni je Tomčićev stil. On već godinama izražava sumnju u sve to, čak je nakon posljednjih izbora, kad je ostao bez pola dosadašnjih župana, izjavio kako je HSS izborni pobjednik. Ipak, u srpnju je Tomčić, samokritikom koja je bila usmjerena na sve osim na njega samoga, izrečenoj na stranačkoj konvenciji, pokušao vratiti izgubljeni rejting HSS-a. Bio je vrlo kritičan prema stranačkim dužnosnicima, koje je sam postavio, te najavio povratak stranke među velike igrače. Najavio je i samostalniju politiku, što bi trebalo značiti da će se otkloniti od SDP-a. Istraživanje pokazuje da je, istodobno s Tomčićevim najavama jačanja aktivnosti HSS-a, rejting stranke pao na 2,7 posto.

Situacija u kojoj se nalazi HSLS, treća nekad velika stranka, naizgled je drukčija. Nakon što su se njezini lideri raskokodakali o ujedinjenju svih liberala i dali mnoštvo intervjua, rejting HSLS-a skočio je na 4,2 posto glasova. Iz toga bi se moglo zaključiti da popularnost liberala raste, iako ona zapravo stoji u mjestu. Naime, HSLS je dosad imao između dva i tri posto glasova, dok je LS imao između jedan i dva posto. Ujedinjeni dobivaju sve skupa, što je dobro za liberalnu opciju na političkoj sceni. Ali, puki zbroj glasova koje dobivaju dvije posrnule stranke neće biti dovoljan za brz i snažan oporavak HSLS-a, koji su već najavili šefovi te nove-stare stranke. Njihove vizije, pokazuju brojke, zapravo privlače jednak broj birača kao i prije.