Kako shvatiti da se u emisiji 'Nedjeljom u 2' čak 81 posto gledatelja - više od 13 tisuća! - izjasnilo PROTIV najnovije 'istrage o zločinima u Osijeku 91.-92.'? Da su ove TV ankete nevjerodostojne? Ili da golema većina građana Hrvatske doista želi zataškati ratne zločine protiv (srpskih) civila? No ovaj je postotak prevelik, a da bi se mogao objasniti manipulacijom, a pogotovu nacionalističkim ekstremizmom. Bit će prije riječ o kakvoj kolektivnoj frustraciji… Nije li u pravu Anto Đapić kad kaže da se gledaoci televizije, kao i on sam, protive jednostranom progonu ratnih zločina?

Opet se - kaže Đapić, otvara pitanje nekolicine pobijenih i nestalih srpskih civila, a pitanje onih 700-injak pobijenih i nestalih Hrvata opet prešućuje! Uistinu, da li bi hrvatska javnost mogla i trebala prihvatiti takvo 'čišćenje sjećanja' u kojem bi se istražili samo 'hrvatski' zločini, a prešlo preko tolikih hrvatskih žrtava? Naravno, ne. No još uvijek je najveća opasnost što je mlado hrvatsko javno mnijenje tako zaboravljivo… Tek jedno podsjećanje: do 1. siječnja 2002. istraženo je i procesuirano 1200 slučajeva ratnih zločina u Hrvatskoj. Sedam stotina je osuđeno na teške kazne. Među tih 1200 NIJEDNOG Hrvata. Sam go' Srbin… Kako se to zaboravilo? Jer za te procese javnost takoreći nije ni čula, premda za Mladića, Perišića… zna svatko… Zbog čega mediji nisu grmjeli ni upola tako glasno kao u slučaju Osijek? Procesi su bili nezanimljivi: presuđivalo se u par sati, kazna se mogla pogoditi unaprijed: 15-20 godina… Vođeni necivilizirano, u odsutnosti optuženih, procesi nisu donosili zadovoljštinu žrtvama. I naša ih je javnost zaboravila… No Europa ne… Još tvrdi da smo sudili samo Srbima… Sve to zna i Anto Đapić, ali procjenjuje da skleroza radi u njegovu političku korist.