Dok je početkom kolovoza ukupni državni dug (unutarnji i vanjski) premašio prag od 100 milijardi kuna, unutarnji je prema stanju s kraja 2001. godine udvostručen, ali je vanjski bio čak deset posto manji nego početkom ove godine. Na taj je način država i na domaćem i na inozemnim financijskim tržištima poboljšala svoj kreditni rejting te - za nove zajmove - nastavila održavati imidž najmanje rizična sektora u Hrvatskoj (osobito u odnosu na već previsoko zadužene građane).

Za razliku od vanjskog državnog duga, koji se uglavnom sastoji od državnih obveznica prodanih na međunarodnom tržištu (približno tri četvrtine vanjskog državnog duga) i zajmova od međunarodnih ustanova (poput Svjetske, Europske banke i MMF-a) unutarnji se dug sastoji od trezorskih zapisa, državnih obveznica (izdanih na unutarnjem, domaćem tržištu) te zajmova HNB-a i poslovnih banaka. Najveći dio unutarnjeg duga duguju Ministarstvo financija, Hrvatska banka za obnovu i razvoj i državni fondovi, poput Hrvatskih autocesta ili Agencije za osiguranje štednih uloga.

Budući da je hrvatsko financijsko tržište »visoko globalizirano« ili, u prijevodu, budući da je čak 93 posto bankarskog potencijala u većinskom vlasništvu velikih europskih banaka, logično bi bilo da unutarnji dug države bude i višestruko veći od njezina vanjskog duga. No zbog toga što su i za hrvatsku državu zajmovi na vanjskom tržištu bili povoljniji (uz niže kamate i marže) nego na domaćem, prijašnjih se godina Ministarstvo financija, racionalno, više zaduživalo vani, nego u vlastitoj zemlji. Strahujući za svoje pozicije u hrvatskom financijskom sustavu, kad su uvidjeli da se ukupni (državni plus bankarski plus kompanijski) hrvatski vanjski dug približava »argentinskom pragu« inozemni su financijaši preko MMF-a prisilili hrvatsko Ministarstvo financija da većinu novih pozajmica potraži na unutarnjem, iako i dalje skupljem tržištu, ali da pritom nastavi smanjivati ukupnu zaduženost države.

I u tom je dijelu, doista bešumno, hrvatska vlast ovih dana i uspjela: jer, u »visoko globaliziranom« ili »koloniziranom« domaćem financijskom sustavu ni Vlada ni HNB ne mogu značajnije utjecati na sve intenzivnije zaduživanje ovdašnjih banaka kod svojih inozemnih matičnih kuća, kao ni na već neracionalno ukupno i pretjerano zaduživanje svojih građana kod tih stranih banaka u Hrvatskoj, ali mogu utjecati na zaduživanje sektora države (i na njegovu visinu, i na strukturu duga, pa i na trend smanjivanja).

Prema nalazima analitičara HNB-a, zaduživanje i zaduženost državnog i javnog sektora u Hrvatskoj nastavljaju se i povećavaju i ove godine, ali je ukupna zaduženost države, mjerena omjerom ukupnog duga prema vrijednosti (rastućeg) godišnjeg bruto proizvoda, oko 55 posto. To je niže i od ključnog gornjeg kriterija za članstvo u Europskoj uniji (prema sporazumu iz Maastrichta), prema kojem ukupni državni dug ne smije biti veći od 60 posto vrijednosti BDP-a. No, za razliku od male i izvan-EU-ove Hrvatske, taj kriterij ove godine ne ispunjava značajan broj članica »stare« Europe (ali, dakako, na neusporedivo višoj razini BDP-a i izvoza po stanovniku)!

Prema najnovijim podacima HNB-a, od početka godine ukupni državni dug povećan je za gotovo šest posto, ali se sve to povećanje odnosi na spomenuti »bešumni zaokret« u državnim financijama, točnije, na zaduživanje na domaćem, unutarnjem tržištu (za više od deset milijardi kuna), dok je vanjski državni dug - smanjen (za više od pet milijardi kuna). Većinu toga povećanja unutarnjeg duga donijeli su trezorski zapisi i bankovni zajmovi te državne obveznice. Ako već ne uspijeva akcija Kupujmo hrvatsko!, evo poluistine (jer, i zaduživanjem u zemlji se država zadužuje kod banaka u inozemnom vlasništvu) da uspijeva bar akcija Dugujmo hrvatsko!

Godina Unutarnji dug Vanjski dug

2001. 24,9 43,3

2002. 31,4 43,5

2003. 34,7 50,1

2004. 41,5 55,3

2005. (srpanj) 51,3 49,7

Izvor: HNB, srpanj, 2005.

• Podaci o stanju duga na kraju razdoblja