Kada je Vitez Sabor proglasio kokošinjcem, mnogi su spremno zakukurikali. Danas se »premijera« Čačića ne kritizira zbog njegova političkog vandalizma. Možda je to dobra taktika - prije izbora će samo trebati podsjetiti da je primao plaću ni za što, spavao u ministarskoj fotelji i parazitirao u sabornici te sve to sam priznao u novinama. Čačić je javnosti pokazao kakav je bio njegov dosadašnji politički angažman. Čisti promašaj

Prošlog je tjedna Radimir Čačić, lider Hrvatske narodne stranke i varaždinski župan, demantirao vlastitu ambiciju da postane hrvatski premijer. Čačić nije, naravno, rekao da više ne želi postati predsjednik hrvatske vlade, no dao je nekoliko izjava koje ga unaprijed diskvalificiraju za taj posao. Preciznije, u opširnom intervjuu jednom dnevnom listu Radimir Čačić ponizio je i izvrijeđao instituciju Hrvatskog sabora, kao i same zastupnike, na dosad neviđen način. Ne pamti se kada je netko - a osobito ne dojučerašnji saborski zastupnik, bivši ministar i nekadašnji predsjednik HNS-a te recentni župan - izlio na javnu scenu takvu količinu uvreda, niskih udaraca i priličnih besmislica.

No, unatoč posvemašnjoj dosadi i uspavanosti, i Saboru, i u Vladi, Čačić je ustanovio da je »Sabor nevažan«. »Sabor je institucija koja ne donosi odluke, niti ima takav sastav. U najvećem broju slučajeva tamo, po definiciji, sjede politički ovisni i društveni paraziti. Nažalost, osobno sam se uvjerio da je osnovna funkcija te institucije da stalno, kontinuirano, s beskonačnom dozom samoomalovažavanja izglasava hrpe bedastoća, podržava hrpe bedaka, odlučuje licemjerno i protiv svoje savjesti«.

Čačić misli da bi Sabor trebali sačinjavati gradonačelnici i načelnici općina te da bi oni bili kompetentni za rasprave u sabornici vode. O sabornicima čiji je mandat u tijeku kaže: »Trenutačni sastav na granici je s kretenizmom, glasa se bez ikakvih kriterija, ovisno o tome kako naredi vođa«. Najoštrije ocjene Čačić je dao o saborskom istražnom povjerenstvu koje, legitimno i legalno, radi na provjeri zakonitosti poslovanja njegovih tvrtki za vrijeme dok je obnašao ministarsku dužnost. »Ispred sebe imam gomilu jadnika, polupismenih, zločestih, prljavih, u funkciji raznih struja? Ljudi koji sjede u tom besmislenom povjerenstvu (…) za mene su intelektualno krajnje inferiorni, a stručno kao da ne postoje«, objasnio je Čačić, dodajući da je on za sve njih »prejak i prepametan«. Dakle, »s visine prepametnog i prejakog« ustvrdio je da u nepotrebnom parlamentu sjede »paraziti« koji su na »granici kretenizma«, te izglasavaju »hrpe bedastoća«.

Prvo, Čačić ne poštuje demokratske institucije i proceduru, zakone i ljude s kojima je do jučer radio. Ustav za njega ne postoji, kao ni institucija parlamenta kao najvišeg zakonodavnog tijela. Drugo, priznajući da je spavao na poslu, samoga sebe ubraja u društvene »parazite« što su, po njemu, saborski zastupnici. Čačić, koji je izbjegavao dolaziti na sjednice (za što je primao plaću), naziva svoje kolege skoro pa »kretenima«, što je niskost koju sebi nitko prije njega nije dopustio. Treće, posve nekompetentno predlaže da Sabor izgleda kao nekadašnje socijalističko vijeće općina, u tadašnjem parlamentu, u kojem su sjedili predstavnici određenih teritorijalnih cjelina. Prijedlog je ozbiljan poput svojedobnog bisera Zlatka Canjuge o potrebi ustroja staleškog parlamenta. Četvrto, ismijavajući istražno povjerenstvo koje bi trebalo ispitati poslove njegovih tvrtki s državom - kao i istovjetni biznis Zlatka Tomčića - Čačić pokazuje da ga se, zapravo, boji.

Čačić sebe proglašava »prejakim, prepametnim i presposobnim«, što u kombinaciji s ukidanjem parlamenta, koji čine »paraziti«, znači da želi postati moćan lider bez nadzora. Politički nadčovjek u zemlji gdje u Saboru obitavaju nikogovići. To je najopasniji dio Čačićeva istupa, jer pokazuje kako se u njemu, srednje rangiranom političaru punom sebe, rađa autokrat, da ne upotrijebimo neku snažniju riječ.

Napokon, nevjerojatno je da nitko iz plejade hrvatskih zaštitnika demokratskih stečevina nije reagirao na Čačićevo ponižavanje Sabora, Vlade i osnovnih društvenih načela. Političari koji su, poput Ivice Račana, omogućili njegovo spavanje na sjednicama Vlade, trebali bi reći što o tome misle. Isto vrijedi za Vesnu Pusić, predsjednicu HNS-a, koja je s Čačićem u bliskim političkim odnosima. I vladajuća bi koalicija mogla komentirati Čačićev ispad, baš kao što se komentiraju drugi događaji u sferi političke crne kronike.

Kada je prije nekoliko godina Zlatko Vitez Sabor proglasio kokošinjcem, mnogi su pijetlovi spremno zakukurikali. Među njima i Čačić. Opravdano, jer se granice pristojnoga komuniciranja, ako ništa drugo, moraju poštivati.