Ministrica Marina Matulović-Dropulić izjavila je kako se neće raditi novi zakon o legalizaciji bespravne gradnje. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić tvrdi pak da neće odustati od zalaganja da se donese zakonski okvir koji bi omogućio legalizaciju socijalne bespravne gradnje u Zagrebu. Dodamo li tomu pobunu čelnika Vira i Rogoznice, koji su stali na stranu bespravnih graditelja vikendica, možemo reći kako po pitanju saniranja bespravne gradnje danas postoje dvije opcije.

Ministarstvo stoji na poziciji da jedinice lokalne samouprave moraju definirati građevinske zone te da ono što u njih uđe može biti legalizirano. Pri tome se inzistira na tome da se u prostornim planovima za obalni pojas i otoke građevinske zone koje su dosad izgrađene manje od 50 posto smanje za 30 posto. Ministrica tvrdi da se ne mogu legalizirati pojedinačni objekti, nego da se trebaju odrediti zone koje će se proglasiti građevinskima, ali to onda dovodi do toga da se na drugome mjestu moraju smanjiti zone koje su lokalne vlasti predvidjele za građevinske.

Zagovornici legalizacije zastupaju šire zone obuhvata i tvrde da bi se trebalo rušiti samo ono što se nalazi na koridorima infrastrukture ili objekti građeni u zoni predviđenoj za javne sadržaje, poput škole ili bolnice.

Grop oko bespravne gradnje nije lako rješiv. Ministarstvo je u godinu i pol srušilo više od 600 objekata. Te mjere su imale rezultata jer su preplašile one koji bi željeli graditi bez dozvola. No, samo je na području Rogoznice gotovo 1200 objekata koji se ne uklapaju u plansku dokumetaciju. Po tome bi ostatak mandata ovoga ministarstva mogao biti utrošen samo na rušenje rogozničke divlje gradnje. Budući da na Jadranu i u cijeloj Hrvatskoj ima više od sto tisuća bespravnih objekata, jasno je da ovo ministarstvo, a ni idućih nekoliko, ne može srušiti svu bespravnu gradnju koja će ostati izvan planske dokumentacije.

Postojao je zakonski rok od 92. do 95. kad se moglo legalizirati divlju gradnju. Ministrica tvrdi da se malo objekata doista legaliziralo, ali se zato otada dogodio "bum" bespravne gradnje. Doista, kako donijeti novi zakon o legalizaciji koji ne bi ohrabrio bespravne graditelje?

Investitor Lazarice Baus, baš kao i Galić, sitne su ribe prema "poduzetnicima" koji su u turističkoj zoni gradili stanove na Žnjanu. Stoga rušenje dijela glomazne Lazarice nije dovoljan dokaz da će se Ministarstvo uhvatiti u koštac s krupnim igračima vezanim uz politiku. Sličan je slučaj sa zgradom Euroherca u Zadru. Ministrica je prošle godine spomenula da će se rezati kat viška na toj zgradi, ali dosad se to nije dogodilo. Pitanje je i hoće li znamo li da je Euroherc dio koncerna Agram koji godišnje zarađuje oko šest milijardi kuna.

Legalizacija kakva je dosad provođena nije dala rezultate jer je malo objekata legalizirano. Nije u pitanju samo lijenost ili škrtost bespravnih graditelja. Mnogi koji su pokušali naišli su na probleme oko vlasničkih odnosa. Kad se zbroje sva davanja, koja uključuju izradu inženjerske "snimke" objekta, onda proces legalizacije nije jeftin. Problemi su nastajali i jer se lokacijsku i građevinsku dozvolu nije moglo dobiti zbog nepostojanja planova, a općine i gradovi su pokazali malen interes da otkupe parcele za ceste kako bi građani dobili kućne brojeve i legalne adrese. Dodamo li da su mnogi bespravni graditelji u bivšem sistemu uplaćivali u stambeni fond, a nisu dobili priliku da otkupe društvene stanove, tada je u pitanju naslijeđeni problem koji se tiče socijalne pravde.

Upućeni tvrde da je država odgovorna što nije donijela zakonski paket koji bi riješio urbanističke, komunalne i pravno-imovinske aspekte legalizacije. Koliko god neki potezi Ministarstva da stane na kraj bespravnoj gradnji bili za pohvalu, očito je da problem na terenu nije malen, a tvrdoglavo zatvaranje očiju pred stvarnošću nije rješenje. Također, rješenje nije ni u populističkim obećanjima za birače. Formula koja bi riješila ovaj problem što seže nekoliko desetljeća unatrag još nije na vidiku.