S prijedlogom za produženje mandata Haaškom sudu pred našu su javnost prvi izišli Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak objavivši u Jutarnjem zajednički tekst. O tom vrlo osjetljivom pitanju Vladin se glasnogovornik odbio izjasniti, izvlačeći se da su "rokovi za rad Haaškog suda u nadležnosti Vijeća sigurnosti UN-a". Jedan od stručno najkompetentnijih, prof Josipović, prijedlog je iz načelnih i praktičnih razloga pozdravio, pri čemu je upozorio da stav Hrvatske (ni) u ovom pitanju neće imati veliki utjecaj u UN. No 'stav Hrvatske' - hrvatske vlasti i javnosti - bitan je za samu Hrvatsku, a i za EU!

Ključni Banac/Čičkov argument je da "domaća pravosuđa i dalje izbjegavaju procesuiranje ratnih zločina" pa će Haaški sud za dugo ostati nezamjenjiv. Odista, dokaze za tu tvrdnju gotovo da ne treba ni nabrajati. Pa ni kad je riječ o zemlji koja je najspremnija - Hrvatskoj… Nasuprot tome je široko prihvaćena teza da Haag ne sudi po pravu, nego vodi 'političke procese' a ciljem izjednačavanja krivnje agresora i žrtava. Dovoljno je podsjetiti na kvalifikacije Oluje kao zločinačke akcije… No sve da se i radi o 'političkim procesima', kakva korist za Hrvatsku ako bi Haag s radom prestao neobavljena posla?

Ako nema bolje institucije od Haaga, a on prestane s radom, gdje će Hrvatska istjerati pravdu? Kad bismo i bila sposobni sami nastaviti procese, kako vjerodostojno opovrći u svijetu široko prihvaćenu ocjenu o državno planiranim zločinima u Hrvatskoj? A Međunarodni kazneni sud, bez obzira na moguće ingerencije koje bi mogao preuzeti, hendikepiran je i načelno i praktično, osobito nesudjelovanjem SAD-a. I vrlo je naivno misliti da bi za Hrvatsku bio bolje rješenje. Smatram, dakle, da sve ukazuje kako bi nastavak rada Haaškog suda bio manje zlo. A službena inicijativa te vrsti Hrvatskoj bi, osobito u odnosu sa EU, mogla biti od nemale političke koristi.