Slobodna Dalmacija: 12. 08. 2005.

ISKUSTVO MARIJO BARIŠIĆ JE PROGOVORIO DAVNE 1993.

Prvog su svjedoka drugi upotrijebili

ZBOGOM Dok debelo zaštićeni svjedoci nakon 14 godina progovaraju o zločinima u Osijeku, Barišić je još 1993. stao pred predsjednika Tuđmana i rekao mu sve što zna o kriminalnim radnjama u ratnom Šibeniku. Danas, duboko nezadovoljni Barišić, razmišlja o odlasku iz Lijepe naše

Piše: Marina JURKOVIĆ

Pojava novog svjedoka u slučaju Glavaš pred istražnim sucem zagrebačkog Županijskog suda o osječkim likvidacijama srpskih civila tijekom 1991. i 1992. godine te davanje iskaza koji je, jednako kao i njegov identitet, zaštićen od javnosti, prilika je da se ponovno podsjetimo na sadašnji status Marija Barišića, jednog od prvih svjedoka ratnih zločina u Hrvatskoj.

Za razliku od onih koji su tek danas, nakon skoro desetljeća i pol, spremni progovoriti o zlodjelima svojih suboraca i nadređenih, bivši je zapovjednik 2. satnije 72. bojne Vojne policije još ratne 1993. godine stao pred predsjednika dr. Franju Tuđmana te detaljno upozorio na zbivanja u Šibeniku, Zadru i Splitu.

Spominjanje naručivanja i naručitelja ubojstava srpskih civila na šibenskom području, ali i Nikole Vukošića, tadašnjeg načelnika Policijske uprave i njegova pomoćnika Ive Fuština, šverca različite robe i vozila, insceniranog napada na Šibenik uoči izbora u veljači 1993. godine te niza drugih kriminalnih radnji i zločina Barišiću je osiguralo tek policijsku zaštitu, koje se nakon dvije godine odrekao.

Stenogram, ključni dokaz o njegovu svjedočenju u predsjednikovu uredu, koji ukazuje na vjerodostojnost izrečenoga te osigurava Barišiću bar obranu od brojnih pokušaja dezavuiranja kao svjedoka, ni danas nije obznanjen. Iako je hrvatska Vlada još 20. lipnja 2002. godine skinula s tog dokumenta oznaku državne tajne, stenogram od 26. travnja 1993. godine je ostao nedostupan hrvatskoj javnosti. Štoviše, ni sam ga Mario Barišić, uputivši prethodno pisani zahtjev nadležnom ŽDO u Splitu, nije uspio dobiti. Čak ni na uvid.

Uredujući tužitelj u postupku Lora, Michele Squiccimarro, u službenoj mu je formi između ostalog odgovorio: "... budući se radi o podacima koji nose oznaku ’državna tajna’ te da... "postoji obveza čuvanja tajne, a neovlašteno priopćavanje tih podataka drugima Kaznenim zakonom propisano je kao kazneno djelo".

Bilo je to prije dvije godine. "Slobodna" je u međuvremenu objavila izjavu suca Dalibora Dukića izrečenu na raspravi pred ŽS u Šibeniku u sudskom postupku protiv Tvrtka Pašalića, po kojoj stenogram više nije označen kao državna tajna.

- Ni dandanas ne znam što tamo piše, a dokument se koristi kao argument za pobijanje prvostupanjske presude u predmetu Lora - komentirao je svojedobno takvu situaciju Mario Barišić, ne libeći se opetovano upozoravati kako je scenarij zločina svugdje bio isti, jednako kao što su isti bili i nalogodavci. Samo su, govorio je, izvršitelji bili različiti.

Danas Mario Barišić nerado istupa u javnosti. Vidno iscrpljen dugogodišnjim životom na "socijali" i duboko nezadovoljan postignutim u individualiziranju i sankcioniranju onih koji su odgovorni za zločine, razmišlja, po tvrdnjama bliskih mu osoba, o nastavku života daleko od Lijepe naše.

Nesumnjivo svjestan kako su se mnogi okoristili njegovom hrabrošću i odlučnošću te si priskrbili i položaje i odlično uhljebljenje na državnim "jaslama".