Vjesnik: 13. 08. 2005.
Nedodirljivi stranci ruše cijene i zarađuju
U posljednjih nekoliko godina drastično se povećao broj novosagrađenih apartmana i stanova na hrvatskom Jadranu. Te su prostore uglavnom pokupovali stranci, koji sada poslovno uništavaju legalne iznajmljivače
Na hrvatskoj obali Jadrana registrirano je 350 tisuća postelja u vlasništvu privatnih legalnih iznajmljivača, a još ih se oko 600 tisuća iznajmljuje na crnom tržištu.
Budući da se na crno iznajmljuje bez ikakvih problema, odnosno bez sankcija, sve više legalnih iznajmljivača odjavljuje ležajeve i bježi u ilegalu koja je već desetljećima pravi poslovni eldorado. Dodijalo tim poštenima da im nelojalna konkurencija odvodi goste, a njih jedino uredno pohode turističke i porezne inspekcije. Od tih 600 tisuća neprijavljenih postelja, prema nekim procjenama, više od pola je u vlasništvu stranaca koji ih iz
najmljuju na crno, s tim da mnogi to rade desetljećima.Na obali se i dalje uvelike grade apartmani i stanovi za odmor, a u posljednje vrijeme u taj izuzetno unosan posao putem hrvatskih posrednika investiraju stranci. Na milijun uloženih eura zarađuje se barem milijun i pol. Predsjednik strukovne skupine obiteljskog smještaja pri HGK-Rijeka Nedo Pinezić smatra da će u sljedećih četiri do pet godina na hrvatskoj obali biti otprilike milijun postelja u vlasništvu stranih građana! »Inspektori kontroliraju je
dino domaće prijavljene iznajmljivače, a strance koji to rade na crno ne diraju. Ti na crno ruše cijene, što izaziva ogorčenost onih koji rade legalno jer se zbog toga osjećaju građanima drugog reda u vlastitoj zemlji«, upozorio je Pinezić. Tako na crno četverokrevetni apartman na našoj obali možete dobiti za 25 do 30 eura po danu, a u takvoj nelojalnoj konkurenciji prijavljeni iznajmljivači ostaju bez gostiju.Posljednjih nekoliko godina drastično se povećao broj novosagrađenih apartmana i stanova, no te su prostore uglavnom pokupovali stranci, koji sada doslovce poslovno uništavaju legalne iznajmljivače. Hrvatska je očito obećana zemlja za one koji u njoj ulažu u nekretnine i u njihovo iznajmljivanje na crno.
Stranci se smiju neučinkovitosti hrvatskih zakona, pa nam tako Slovenci otvoreno kažu kako nisu oni krivi što na taj način mogu zarađivati u Hrvatskoj, dok to u Deželi već odavno ne mogu. Najavljivalo se da će se novi zakon o paušalnom plaćanju boravišne pristojbe i poreza, od 150 pa do najviše 300 ku
na, odnositi i na one koji iznajmljuju na crno, ali to se nije dogodilo. Pinezić tvrdi da u Hrvatskoj nema političke volje kako bi se barem počeo rješavati problem tog »crnog čartera na kopnu«.»Te strance koji iznajmljuju na crno ne dira se, jer se stječe dojam da se Hrvatska boji građana iz Europske unije«, drži Pinezić. Strahuje da će zbog siromaštva naši građani sve više prodavati zemljišta, stanove i kuće uz more pa bi nam se mogao dogoditi slučaj Španjolske, u kojoj u nekim mjestima na obali Nijemci čine većinsko stanovništvo. Primjerice, na Krku već postoje cijela sela gdje su ljeti većinski stanovnici Slovenci. Priličan je i broj Nijemaca koji tijekom cijele godine žive u nekim mjestima tog otoka. Što će tek biti kad uđemo u EU?
I dok ne diraju iznajmljivače na crno, turistički inspektori marljivo obilaze i kažnjavaju one prijavljene. »Svijetli« primjer inspektorskog uredovanja zabilježili smo u selu na Krku, 15 kilometara od mora, gdje se jedna obitelj prvi put odlučila baviti turizmom pa je za iznajmljivanje prijavila sedam postelja. Inspektori im nisu našli ni jednu nepravilnost, ali su odlazeći otkrili da u knjizi u kojoj će upisivati goste nema pečata nadležnog turističkog ureda. Taj propust kažnjen je s 500 kuna, a da ti novopečeni iznajmljivači još nisu ni vidjeli goste.
Ako neka inspekcija eventualno i pokuša kontrolirati objekt u stranom vlasništvu zbog sumnje da se u njemu iznajmljuje na crno, stranac odmah prijeti diplomatskom zaštitom svoje zemlje. U tim prijetnjama posebno prednjače Slovenci i Talijani, a ne zaostaju ni Austrijanci, Nijemci i Mađari. Prema Zakonu o prijavi boravka, stranac je dužan prijaviti se u roku od 24 sata hrvatskoj policiji putem turističkog ureda, ali to nitko od stranih vlasnika, a ni gostiju ne čini. A i zašto b
i kad ih i nitko ništa ne pita.Te prijave u turističkim zajednicama bile bi dovoljan povod poreznim i turističkim inspektorima da krenu u ispitivanje prihoda vlasnika tih kućnih brojeva, ali to se ne događa.
Štoviše, kako napominje Pinezić, stranci dolaze u turističke urede donoseći potvrdu o plaćenom boravku nekom od ilegalnih iznajmljivača i traže da im se pokaže gdje je kuća ili apartman.
U mnogim slovenskim kućama za odmor na hrvatskoj obali tijekom ljeta stalno boravi između 30 i 40 osoba. I nikome ništa, već desetljećima. Takvo što u Sloveniji je odavno nezamislivo. Zato ne čudi što stranci s podcjenjivanjem gledaju na nas kao domaćine koji nismo u stanju uvesti reda ni u vlastitoj kući.