Slobodna Dalmacija: 16. 08. 2005.
SINJ Msgr. Marin BARIŠIĆ PRED 50.000 HODOČASNIKA U GOSPINOM SVETIŠTU O STANJU U DRŽAVI:
Kriminal hara Hrvatskom
Kriminal je sramota. Zbog takvih sebičnjaka, izgubljene memorije i povijesnog pamćenja Hrvatska još nije oslobođena: imamo je kao teren, a ne kao dom - kazao je nadbiskup Marin Barišić
SINJ - Velikom procesijom u kojoj je ulicama Sinja nošena slika Čudotvorne Gospe Sinjske i svečanim misnim slavljem koje je s oltara na otvorenom, na Trgu dr. Franje Tuđmana, predvodio msgr. dr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, u najvećem južnohrvatskom marijanskom svetištu proslavljen je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije - Velika Gospa. U procesiji i misnom slavlju po nekim procjenama sudjelovalo je više od 50 tisuća Sinjana i Cetinjana i hodočasnika pristiglih iz svih krajeva Hrvatske, susjedne BiH i cijelog svijeta. U to vrijeme cijeli Sinj je bio crkva, a sve što se moglo kretati išlo je za križem i Gospinom slikom.
Već danima rijeke hodočasnika pješice i u vozilima stižu u Sinj, do crkve Gospe Sinjske da bi se poklonili sinjskoj nebeskoj zaštitnici. Računa se da ih je kroz devetnicu pristiglo najmanje stotinu tisuća. U ponedjeljak uoči početka slavlja kolone vozila u stajanju, koje su tek miljele prema Sinju iz svih pravaca, mjerile su se kilometrima.
Na početku misnog slavlja gvardijan fra Zoran Kutleša pozdravio je predstavnike vlasti, udruga i ostale crkvene velikodostojnike na čelu s nadbiskupom Marinom Barišićem, a iznad svega vjerničko mnoštvo koje je pozvao na euharistiju pod geslom "U vjeri nas podrži da slijedimo Krista, hrvatski nam brani dom, naša Gospe Sinjska!".
Predvodeći veličanstveno misno slavlje, msgr. Barišić je podsjetio da na ovaj dan svi putovi križa i radosti, beznađa i nade, vapaja i zahvale, putovi svih naraštaja vode Mariji i njenim svetištima. U svojoj propovijedi on je upozorio na opasnosti od mentaliteta egoizma i individualizma, indiferentizma i relativizma. Kao glavne uzroke takvog mentaliteta naveo je "gubitak memorije, zaborav povijesnog pamćenja, iskorijenjenost iz tradicije, manjak osjećaja pripadnosti zajednici i zajedništvu nacionalnom, kulturnom i crkvenom". — Zato — apelirao je msgr. Barišić — čuvajmo svoju memoriju i njegujmo svoju tradiciju, te je nastavio:
"Da, bolest je izgubiti svoju memoriju. A čini mi se da je gubimo. Zar nije gubljenje memorije i zaborav povijesnog pamćenja ako se zaboravljaju žrtve Domovinskog rata, pali i ranjeni životi; ako se Hrvatsku vidi samo kao teren za svoj profit i tržište, nepošteno bogaćenje i kriminal? Kriminal je sramota. Zbog takvih sebičnjaka, izgubljene memorije i povijesnog pamćenja, Hrvatska još nije oslobođena: imamo je kao teren, a ne kao dom.
Žalosti nas iseljavanje iz Hrvatske, ali ako bi nas ovakvi napustili, bili bismo im zahvalni. Memorija i tradicija su temelj budućnosti, ali ne možemo se zatvoriti i živjeti u prošlosti. A zatvaranje u prošlost jest ako mladi roditelji, sinovi i kćeri ostanu bez zaposlenja, primanja i doma, te se oslanjaju i žive samo od skromne mirovine djeda i bake. Ako takvo stanje potraje, opasnost je da se zatvorimo u prošlost bez nade u budućnost".
Ni kiša koja je počela polovicom svete mise nije uspjela pokvariti svečanost. Zahvaljujući svima koji su pridonijeli uspješnosti sinjskog Gospinog slavlja, gvardijan Kutleša pozvao je okupljene da ustraju do kraja i da im uzor budu sinjski alkari koji su unatoč velikoj kiši 290. alku uspješno doveli do kraja.
Toni PAŠTAR