Hrvatska diplomatska misija u Bagdadu, neslužbeno doznajemo iz diplomatskih izvora, trebala bi početi s radom u roku od dva ili tri tjedna, a vodit će ju Jerko Vukas. On je dosad obnašao diplomatske dužnosti u Australiji i Kanadi, a trenutačno radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu. Prije odlaska u diplomaciju Vukas je do 1993. bio predsjednik općine Sinj, zatim pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u vladi Josipa Manolića i ravnatelj SUZUP-a. Uz Vukasa u Bagdad bi trebao otputovati i jedan djelatnik sigurnosti. Strane misije Djelatnici misije će zbog posebnih uvjeta rada i života u Iraku dobiti i poseban dodatak na plaću, što je propisan internim pravilnikom Ministarstva vanjskih poslova. Diplomatske misije u Iraku trenutačno ima 46 stranih zemalja, uključujući i SiCG. S obzirom na to da je procedura imenovanja u tijeku, ne možemo potvrditi tko će voditi misiju u Bagdadu, niti kada će točno ona početi s radom. Kada bude otvoren, taj će ured biti na raspolaganju hrvatskim državljanima koji rade ili borave u Iraku. Nakon što je hrvatska strana, donošenjem odluke Vlade pokrenula postupak otvaranja specijalne misije Republike Hrvatske u Republici Iraku, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija diplomatskim je putem 10. kolovoza obaviješteno da je i vlada Iraka dala pristanak otvaranju misije čije se početak rada očekuje u najskorije vrijeme izjavila nam je jučer glasnogovornica MVP-a Ivana Crnić.

Unutar Zelene zone, koja se još naziva i međunarodnom zonom, nalazi se i kompleks palača bivšeg iračkog predsjednika Sadama Huseina, brojne vile u kojima su nekada stanovali članovi njegove obitelji, nekoliko hotela i muzeji. Prema procjenama stranih medija unutar zone trenutačno živi oko 15.000 tisuća ljudi. Zonu okružuju brojne kontrolne točke, buntovi bodljikave žice, željezna ograda i armirani betonski zid. Unatoč tome što je relativno često meta minobacačkih napada izvana i napada na kontrolnim točkama, zona se smatra najsigurnijim područjem u Iraku.

Vukas je u kolovozu 2002. svjedočio u procesu gospićkoj skupinii. Vukas je tada izjavio da je likvidacija civila na Lipovoj glavici proizvod rada stranih obavještajnih službi. Također je kazao da je tijekom 1991. u Gospiću postojao sukob dviju koncepcija obrane. Jedna je, kazao je, bila državna, a druga radikalnija, u kojoj je, kako je naveo, posve sigurno djelovao Tihomir Orešković. Državnoj vlasti, kazao je, nije bio u interesu izgon Srba.