Osječka policija i župan Krešimir Bubalo pridružili su se u četvrtak navečer dugome popisu dužnosnika koji ponosno krše zakon protiveći se istrazi osječkih zločina 1991. Državni sustav tako se opet pokazao, umjesto jamcem provedbe zakona, pukom ispostavom skupine koja smatra da sudjelovanje u obrani osigurava imunitet od pravnoga poretka. Dan potom, jučer, osječke braniteljske udruge razotkrile su neizrečeni smisao svoga postojanja: spriječiti funkcioniranje zakonitosti uvijek kada im se prohtije.

Ali motive policije, koja se odmah opravdala objašnjenjem da je razgovor zbog »međusobna upoznavanja«, teže je dokučiti. »Načelnik će udruge izvijestiti o tijeku izvidnih radnji vezanih uz događanja u Osijeku 1991. i 1992.«, objasnila je policija. Nepristranom promatraču učinilo bi se logičnijim da policija, ako već osjeća potrebu »izvještavati«, izvijesti članove obitelji ubijenih; samo, tko pita nepristrane promatrače?

Udruge su na to jučer odgovorile posve očekivano: odbile su doći na sastanak. Očekivano; jer od časa kad su odlučile štititi ubojice osječkih civila, na stranputici su bez povratka. Veći problem od toga, međutim, jest ovaj: i župan, i policija, i udruge, skladno, zajednički i namjerno, onemogućuju pronalaženje počinitelja nepotrebnih i bestijalnih ratnih ubojstava. A to zastrašuje.