Od prve polovice devedesetih, kad je počela pretvorba i privatizacija na hrvatski način i koju mnogi s pravom nazivaju pljačkom stoljeća, pa do ljeta Gospodnjeg 2005. koje će, među ostalim, ostati zabilježeno i po aferi "Liburnia" u kojoj su, to je posve izvjesno, ključnu ulogu imali neki bliski suradnici premijera, brojni meštri "zakonite" pljačke i uništavanja bivšeg društvenog i državnog vlasništva ne samo da nisu sankcionirani nego se i dalje nastavlja s prljavim rabotama i pljačkama onoga što je još preostalo. Sve je, naravno, sukladno još uvijek važećem Zakonu o privatizaciji temeljem kojega je davnih dana pljačka i započela.

Jedan od primjera očite privatizacijske prijevare i pljačke je i tzv. kuponska privatizacija u kojoj su uz pomoć bivše HDZ-ove vlasti - a u cijeloj priči nipošto nije nedužna ni bivša koalicijska vlast, naprotiv - "opelješeni" dragovoljci i stradalnici Domovinskog rata. Rezultat toga je i afera "Liburnia" koja, po svemu sudeći, neće biti usamljena. Naime, bez obzira što je Državna revizija svojedobno upozorila na, blago rečeno, brojne nepravilnosti u tzv. kuponskoj privatizaciji, vladajuća nomenklatura se time uopće nije bavila. Jednostavno rečeno, izvješće revizora ih nije zanimalo. Ni potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je zadužen za gospodarstvo i privatizaciju, ni nedavno smijenjenog šefa HFP-a Damira Ostovića, a ni Vladu u cjelini.

Takav odnos prema nalazima Državne revizije u najmaju ruku zbunjuje. Činjenica je da svojedobno izvješće Državne revizije o provedenoj pretvorbi i privatizaciji, a bilo je blago rečeno poražavajuće, nije nikog preveć uznemirilo, ni poziciju ni opziciju. Premda su revizori samo službeno potvrdili ono što se već odavno znalo, dakle da je privatizacija bila velika pljačka, u svakoj bi sređenoj državi nakon tog izvješća "letjelo perje". Ali Hrvatska, na žalost, nije sređena država. Jer da jest, onda se ne bi moglo dogoditi da nitko ne odgovara za činjenicu da je više od 85 posto pretvorbe i privatizacije obavljeno s većim ili manjim "maćama", odnosno nezakonito. Zbog toga je bez posla ostalo oko 400.000 radnika, a šteta koja je učinjena u pretvorbi i privatizaciji, "zakonitoj" pljački koja još traje, iznosi desetke milijardi kuna. Ako izuzmemo neke sitne slučajeve u kojima su odgovorni sankcionirani, što je jedva vrijedno spomena, nitko zbog toga nije odgovarao niti će odgovarati. Stoga još jednom treba priznati da je Ljubo Ćesić Rojs bio u pravu kad je svojedobno kazao: "Tko je jamio, jamio je."