"SLOBODNA" OTKRIVA NOVA SAZNANJA O SPORAZUMU IZMEĐU HFP-a I DOM I SN HOLDINGA

KAZNENE PRIJAVE Posve je izvjesno da će Državno odvjetništvo podnijeti kaznene prijave protiv osoba koja su odgovorne za veliku pljačku državne imovine. Naime, bez ijedne kune Ostoja i Eltz su dobili dionice Liburnia Riviera Hotela u vrijednosti od 407.923.200 kuna...

Prema dostupnim nam pouzdanim podacima sa sigurnošću se može reći da će afera "Liburnia", nakon što svoj posao odradi Krim policija koja je prošlog petka preuzela kompletnu dokumentaciju o tom slučaju, uskoro dobiti i pravosudni nastavak jer je posve izvjesno da će Državno odvjetništvo podnijeti kaznene prijave protiv odgovornih zbog očite pljačke državne imovine u vrijednosti više od 400 milijuna kuna. Naime, bez obzira što je prošlog tjedna premijer Ivo Sanader donio odluku o povlačenju Sporazuma između Hrvatskog fonda za privatizaciju i Dom i SN Holdinga od 10. svibnja 2005. godine koji je Vlada prihvatila (?!) na zatvorenoj sjednici 4. kolovoza 2005. godine, vlasnici Dom i SN Holdinga Darko Ostoja i Georg Eltz bez ijedne kune su dobili dionice Libunia Riviera Hotela (LRH) u vrijednosti od 407.923.200,00 kuna.

Na dan sklapanja Sporazuma, dakle 10. svibnja 2005. godine, koji HFP prethodno nije dostavio Državnom odvjetništvu i od njega zatražio mišljenje, a što je bio dužan učiniti, dugovanja države, odnosno HFP-a prema navedenim holdinizima bila su sljedeća: u dionicama nominalne vrijednosti različitih društava, navedenih u izvješću, a prema pravorijeku, dug prema Dom Holdingu iznosio je nešto više od 301 milijun kuna. Od navedenog iznosa na dionice LRH otpada nominalna vrijednost u iznosu nešto većem od 231 milijun kuna ili ukupno 72.258 dionica LRH. To znači da je nominalna vrijednost svih ostalih dosuđenih dionica iznosila 69,9 milijuna kuna.

Što se pak tiče duga prema SN Holdingu, on je, zajedno s kamatama od 10. prosinca 2003. godine pa do isplate i troškova arbitraže, iznosio ukupno 250 milijuna kuna. Međutim, na dan sklapanja, blago rečeno, skandaloznog Sporazuma, dakle 10. svibnja 2005. godine, SN Holding je od države ovrhom već bio naplatio iznos od 229 milijuna kuna, pa je dug države prema Ostojinom SN Holdingu toga dana iznosio samo 20,77 milijuna kuna. Dakle, država je mogla i morala navedeno dugovanje riješti, ali to se nije dogodilo. Provedba ovrhe do kraja se obustavlja, Ostoja vraća naplaćeni iznos i cijeli slučaj se vraća na početak, a sve s ciljem realizacije plana o preuzimanju LRH. Tko je donio odluku u korist SN Holdinga i na štetu države i je li Ostoja uplatio i pripadajuće kamate za iznos od 229 milijuna kuna kojim je njegov SN Holding raspolagao desetak mjeseci, pitanja su na koja se još ne znaju odgovori, ali...

Kako su prema Sporazumu od 10. svibnja 2005. godine riješena navedena dugovanja? Dom Holdingu se, prema članku 3/1 Sporazuma, prenosi 72.258 dionica čime se, s obzirom da je nominalna vrijednost jedne dionice LRH 3200 kuna, rješava dug u ukupnom iznosu od 231 milijun kuna. Preostalog duga u iznosu od 69,9 milijuna kuna Dom Holding se odriče. Što se pak tiče načina na koji se riješio duga prema SN Holdingu koji je, kao što smo naveli, na dan sklapanja Sporazuma bio podmiren više od 90 posto, to je nasporniji dio iz kojega posve jasno prizlazi da se radilo o pljački "teškoj" 407 milijuna kuna.

Naime, prema članku 3/2-3 Sporazuma za dio duga u iznosu od 179. 986.431,00 kuna HFP se obvezao SN Holdingu prenijeti 183.722 dionice LRH. Iz navedenog nije teško zaključiti da se dionice u ovom slučaju nisu obračunavale po nominalnoj vrijednosti od po 3200 kuna, kako proizlazi iz članka 2. Sporazuma, nego, pazi sad, po "tržišnoj" (tko ju je odredio?) koja je iznosila 976,67 kuna. Da se pri obračunu uzela nominalna vrijednost dionice koja iznosi 3200 kuna, Ostojinom SN Holdingu bi se za iznos duga od 179.986.431,00 kuna prenijelo 56.245 dionica LRH. Razlika je "samo" 127.476 dionica ili ti 407.923.200,00 kuna.

Nakon "kombiniranja" nominalne i navodne tržišne vrijednosti dionica Dom Holding i SN Holding domogli su se ukupno 255.980 dionica nominalne vrijednosti od po 3200 kuna i postali (?!) većinski vlasnici vodećega hrvatskog hotelijersko-turističkog poduzeća Liburnia Riviera Hotela čiji se temeljni kapital sastoji od ukupno 302.641 dionicu nominalne vrijednosti od po 3200 kuna. Tako su Ostoja i društvo, odnosno Dom Holding i SN Holding, uz pomoć visoko pozicioniranih državnih dužnosnika postali većinski vlasnici LRH čija je nominalna vrijednost oko 968 milijuna kuna. Međutim, da se prebijanje duga obračunavalo sukladno članku 2. Sporazuma, dakle temeljem nominalne vrijednosti dionice, onda bi Dom Holdingu i SN Holdingu bile prenesene ukupno 128.503 dionice, a to znači da u tom slučaju, a tako je moralo biti, ne bi postali većinski vlasnici LRH. A to ne bi bili ni da se Dom Holding nije odrekao dijela potraživanja u iznosu od 69,9 milijuna kuna.

Bez obzira što je još puno pitanja bez odgovora, iz navedenog posve jasno proizlazi da se radi o pljački u koju su, to je posve izvjesno, bili uključeni i neki visoko pozicionirani državni dužnosnici. Istraga bi trebala do kraja razjasniti navedene "transakcije" i odgovoriti na pitanja: Tko je donio odluku o obustavi ovrhe temeljem koje je Ostojin SN Holding u trenutku sklapanja Sporazuma, dakle 10. svibnja 2005., od države već bio namirio više od 90 posto duga? Zbog čega je takva odluka donesena, to je posve jasno.

Tko je u ime države išao u nagodbu s Ostojom i društvo vezano uz tužbu zvanu "Majka" kojom su bivši PIF-ovi tužili državu i tražili naknadu štete u iznosu od 600 milijuna kuna zbog toga što su, kako su tvrdili, dobili bezvrijedne dionice? Zašto se išlo u nagodbu ako se znalo, a jest, da je Državno odvjetništvo izvijestilo Vladu, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju da država taj spor ne može izgubiti?

Tko je pripremio Sporazum kojim se državu "olakšava" za 407 milijuna kuna? Je li ga sad već bivši šef HFP-a Damir Ostović sam pripremio ili je to učinio po nečijem nalogu iz Vlade? Je li o Sporazumu prije nego je upućen Vladi raspravljao Upravni odbor Fonda kojemu je na čelu potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a članovi su mu ministri Ivan Šuker, Petar Čobanković, Branko Vukelić i Božidar Kalmeta? Je li se Sporazumom bavila Vladina Koordinacija za gospodarstvo i je li se o njemu raspravljalo na zatvorenoj sjednici Vlade 4. kolovoza 2005. godine ili je Sporazum jednostavno "šutke" prihvaćen? Kako se mogao prihvatiti Sporazum kad se i u Vladi i u Fondu znalo da je Upravni odbor Fonda još 5. studenoga 2004. godine donio odluku o stavljanju izvan snage prethodne odluke o prihvaćanju prijedloga Sporazuma o nagodbi Fonda sa SN Holdingom i Dom Holdingom? Kako se...

Kad se uskoro budu znali odgovori na navedena pitanja, ali i još neka pitanja, onda bi se moralo znati tko je sve bio uključen u navedene "transakcije" koje su u konačnici rezultirale pljačkom u iznosu od 407,9 milijuna kuna. Nije nam nakana da bilo koga optužujemo, ali posve smiješno zvuče tvrdnje potpredsjednika Vlade i predsjednika Upravnog odbora Fonda Damira Polančeca da se radilo o "proceduralnim pogreškama" zbog kojih je navodno smijenjen šef Fonda Damir Ostović. Proceduralnim pogreškama?! Znači li to da sa sadržajem Sporazuma nije bio upoznat ni Polančec ni četiri ministra koji sjede u Upravnom odboru Fonda? Očito je da potpredsjednik Vlade Polančec mulja, odnosno ne govori istinu. Zbog čega? Radi li se o neznanju i nesposobnosti ili je možda njegova uloga ipak bila ključna u aferi "Liburnia"? Skloniji smo vjerovati da se radi o ovom drugom, to prije što se zna da je Darko Ostoja godinama član Nadzornog odbora "Podravke" iz koje je Polančec prije nekoliko mjeseci zasjeo na mjesto potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo i privatizaciju.