OPATIJA - Nešto je ipak trulo u državi Hrvatskoj. Dok ekonomski stručnjaci iznose mišljenja, tvrdnje i dokaze da je Hrvatski fond za privatizaciju u dogovoru s Ostojom i Eltzom srušio vrijednost opatijskih Liburnia riviera hotela za 300 posto, čime je država ostala bez 407 milijuna kuna, dok potpredsjednik Vlade Damir Polančec priznaje proceduralne greške u pokušaju kriminalne privatizacije LRH-a, tvrdeći da nije bio informiran, odnosno da sam sebe nije mogao o tom slučaju informirati (zato je vjerojatno i privatizacija došla na zatvorenu sjednicu Vlade), a opatijski gradonačlenik dr. Amir Muzur tvrdi da je izložen zbog čitavog slučaja ozbiljnim prijetnjama, dotle u Opatiji na razgovore s tim istim gradonačelnikom stiže glavom i bradom jedan od heroja kuponske privatizacije - Darko Ostoja. Dolazi, s navodnim ovlaštenjem potpredsjednika Vlade Polančeca, i nudi Opatiji umjesto 25 posto plus jednu dionicu LRH-a samo 15 posto dionica s argumentom da je zbog spora i opatijskog inzistiranja na paketu »25 posto plus jedna dionica« pala vrijednost dionica LRH-a, a upravo istog dana na Varaždinskoj burzi vrijednost LRH-ovih dionica bila je narasla za gotovo 10 posto. U vrijeme koje je više nego zrelo da se na tapetu stavi kompletna kuponska privatizacija i do kraja raščisti sa svim prljavštinama i protuzakonitostima koje su u njoj počinjene, gospodin Ostoja dolazi na razgovor u Grad Opatiju koji nije samo nuđenje dogovora s Gradom Opatijom već i mnogo više: očajnički pokušaj da se eventualnim dogovorom spasi ono mnogo važnije - raskrinkavanje kuponske privatizacije čije su početne humane i poštene namjere pokopali oni koji su se preko noći na njoj obogatili.

Zbog svega što se događalo i još se uvijek događa s prostornim planovima u Opatiji i na Liburniji - za čije izrade je početkom druge polovine 2002. godine od Grada Opatije angažiran Urbanistički institut Hrvatske, a oko čijih prostorno-planskih rješenja je u opatijskoj javnosti bilo dosta buke i nezadovoljstava - pokušali smo ispitati vjerodostojnost anonimne tvrdnje da je dvojac Ostoja-Eltz već zagospodario opatijskim prostorom preko Urbanističkog instituta Hrvatske, odnosno da je s privatizacijom LRH-a trebao biti zaokružen višegodišnji planski rad na potpunom osvajanju Opatije od SN i Dom holdinga. Podaci do kojih smo došli na tako nešto i upućuju. Iz njih proizlazi da je Dom holding upravo 2002. godine, kad je Urbanistički institut Hrvatske dobio posao u Opatiji, prodao svoj vlasnički udjel u tom institutu koji je iznosio oko 50 posto. Točnije, prodane su 11.334 dionice (od njih ukupno 22.898 čija je nominalna vrijednost bila 300 kuna, dok je temeljni kapital Urbanističkog instituta iznosio 6,896.400 kuna) po takozvanoj fer vrijednosti na dan 31. prosinca 2001. godine za svega 1,361.000 kuna. Zašto po tako velikom diskontu i je li stvarno Dom holding prodao svojih pola udjela u Urbanističkom institutu Hrvatske bilo bi uistinu zanimljivo saznati, odnosno razotkriti što se iza te transakcije, koja je jedna od mnogih poslovnih pretumbacija Dom holdinga i SN holdinga, stvarno krilo i događalo. U svakom slučaju, u najmanju je ruku čudna koincidencija da je Dom holding imao svoje udjele u Urbanističkom institutu Hrvatske i da ih je prodao kad je taj institut dobio mogućnost da kroji sudbinu Opatije izradom prostorno-planskih dokumenata.

- Dobro je što je čitav slučaj dobio tako veliko medijsko značenje. Nemojte posustati, pišite i dalje, ali imajte na umu da su Ostoja i grof Eltz (u Austriji nema plemićkih titula pa je on grof samo u Hrvatskoj, op.a.) opasni igrači. Kad gospodin Eltz prijeti Hrvatskoj čak preko austrijske televizije, pokušajte istražiti njegovu ulogu u bečkoj investicijskoj kući EPIC, koja je trebala pomoći Hrvatskoj u kuponskoj privatizaciji, a pogledajte u što se sve izrodilo. Za informacije koje je on imao i dobivao o stanju u hrvatskim tvrtkama, a koje je iskoristio za sebe i svoj holding, u demokratskom se svijetu ide pred sud, a on nam još prijeti, glasila je splitska pravnička poruka i savjet.

Kako istovremeno nadležni iz Građanskog odjela Državnog odvjetništva izjavljuju da su svi ugovori o zamjeni dionica ništavni, odnosno da su Ostojini i Eltzovi ugovori suprotni važećim zakonima, kao što su to Zakon o obvezatnim odnosima, Zakon o kuponskoj privatizaciji i Zakon o privatizaciji, treba očekivati da će se slučaj opatijskih Liburnia riviera hotela ovog puta do kraja raščistiti, a ne zataškati i pokriti pepelom kao što se to radilo u mnogim prethodnim sličnim privatizacijskim mućkama i kriminalnim činima.

Jučer nam je stigla fotokopija dokumenta dva posjedovna lista iz kojih proizlazi da je Urbanistički institut Hrvatske 17. studenoga 2003. posjedovao 2.918 metara četvornih zemljišta u katastarskoj općini Lovran - katastarski kotar Volosko i 2.714 metara četvornih u katastarskoj općini Tuliševica - katastarski kotar Volosko. Riječ je o šumi i pašnjacima koji su u vlasništvu ustanove zadužene za prostorno planiranje, dakle i određivanje budućih građevinskih područja.

Kad je pak riječ o anonimnim prijetnjama, njih posljednjih dana ne prima samo opatijski gradonačelnik. Već nakon prvog objavljenog napisa o pokušaju kriminalne privatizacije LRH-a primio ih je putem mobilnog telefona i autor ovih redaka:

- Što napadate Ostoju i Eltza kad su oni već odavno ušli u Opatiju preko Urbanističkog instituta Hrvatske i gospodina Ninoslava Duspera koji je u najužoj sprezi s nekim visokopozicioniranim ljudima u Opatiji i LRH-u. Zagospodarili su opatijskim prostorom, a sada uz pomoć Uprave LRH-a trebaju doći i do hotela. Očito vas Uprava LRH-a i Hrvatski urbanistički institut dobro plaćaju, siktao je nepoznati glas, uz seriju uobičajenih folklornih uvreda i prijetnji, ali je pritom smeo s uma da je na ekranu novinarova mobitela ostao broj njegovog mobilnog telefona. Na ponudu novinara da se predstavi i da će drugog jutra sve što izjavi moći pročitati u novinama, odgovorio je da on nema vremena za gubljenje, a ubrzo zatim veza je prekinuta.