Potpuno neočekivano, usred ljeta, Slovenci su ponovo zaoštrili međususjedske odnose, uputivši u parlament po hitnoj proceduri zakon o zaštitnoj ekološkoj zoni i epikontinentalnom pojasu na usvajanje.

Hrvatsko reagiranje bilo je promptno i izrazito oštro, pa je čak korištena formulacija da je riječ o »teritorijalnim pretenzijama«. Hrvatska je argumentirano dokazala da je ovaj zakon pravno neutemeljen, a da njime Slovenija odstupa i od Konvencije UN-a o pravu mora.

Hrvatska je u ovom slučaju potpuno u pravu, jer su južne granice budućeg slovenskog ekološkog prostora izravno posezanje u hrvatski teritorij. Riječ je o nerealnim aspiracijama koje Sloveniji neće donijeti rješenje graničnog spora s Hrvatskom, a problem bi, bez ikakve želje Zagreba za tim, mogao ponovo dovesti do zahlađenja odnosa. A to sigurno ne žele ni Zagreb ni Ljubljana. Posljednjih mjeseci susjedi su dobro surađivali i načelno je postignut dogovor da će se izbjegavati svi potezi koji bi stvari vratili na početak. Načelno je prihvaćena i mogućnost međunarodne arbitraže ako se ponovo ne postigne dogovor. Slovenija je ocijenila da bi hrvatsko približavanje EU, početak pregovora i punopravno članstvo bili korisni i za rješavanje ovih problema i za nastavak međususjedske suradnje. Najnoviji potez Ljubljane, nažalost, situaciju dodatno i nepotrebno komplicira. Ako i svi zastupnici slovenskog parlamenta dignu ruku za zakon, ništa se promijeniti neće i granični problem ostat će i dalje. On se ne može riješiti nerealnim pretenzijama, nego prihvaćanjem realnosti i kompromisima kojima nitko ne bi bio ni »poraženi« ni »pobjednik«.

Hrvatska je i do sada pokazivala strpljenje i dobronamjernost da se zajednički dođe do rješenja ili da međunarodna arbitraža obavi posao. To uviđa sve više i Bruxelles i mnogi slovenski potezi nisu tamo sa simpatijama prihvaćeni. Zato je vrijeme da i Ljubljana shvati kako u Europi bez granica slovenske pretenzije za tuđim teritorijem nikako ne mogu proći.