Da građani podržavaju pojačanje kaznene represije, govore rezultati recentnog istraživanja koje je proveo Institut Ivo Pilar. U istraživanju se od 1000 ispitanika njih gotovo polovica izjasnila da se slaže s uvođenjem doživotnog zatvora, a brojni zagovaraju i dugotrajni zatvor. Paradoksalno je, međutim, da bi uvođenje doživotnog zatvora zapravo značilo ublažavanje represije. Počiniteljima najtežih kaznenih djela, kao što su teška ubojstva, međunarodnim teroristima, otmičarima zrakoplova, prijetile bi zapravo niže kazne od dosadašnjih. Naime, europski standardi nalažu da se osuđeniku na doživotni zatvor kazna mora preispitati prije nego u slučaju izrečenoga dugotrajnog zatvora. U praksi bi zatvorenik kojemu je izrečena doživotna zatvorska kazna mogao izići iz zatvora prije nego da mu je izrečen dugotrajni zatvor. Na činjenicu da uvođenje doživotnog zatvora zapravo znači blaže kažnjavanje upozoravalo se i pri izmjeni KZ-a u vrijeme koalicijske vlasti. Naime, tada je u KZ unesena doživotna zatvorska kazna, a najstroža kazna osim te bio je 20-godišnji zatvor, pa se više nije išlo na zatvor u trajanju 40 godina. Te su zakonske izmjene poslije »pale« na Ustavnom sudu zbog formalnih razloga, ali dvojbe su ostale.

Poznato je da su naši suci inače skloni blagom kažnjavanju, pa su tako lani samo četiri osobe osuđene na zatvorske kazne od 20 do 40 godina. Pretpostavka je da bi bilo vrlo malo osuda na doživotni zatvor, a bude li se išlo tragom bivšeg zakonodavca, najstroža vremenska zatvorska kazna ne bi bila viša od 20 godina. Stoga bi zagovornike teze da doživotni zatvor znači i strože kažnjavanje, bude li uveden, praksa mogla razuvjeriti.