Pitanje koje se može činiti složenim i političkim zapravo je prilično jednostavno i u osnovi nije političko, nego pravno. A glasi: Ima li Slovenija pravo, prema međunarodnom pravu, na svoj epikontinentalni pojas ili ona to samo želi, ili možda vjeruje da na takvo što ima pravo iako ga zapravo nema. Odgovor na to pitanje može se iščitati s geografske karte područja, uz uvjet da se poznaje međunarodno pravo o moru.

Karta prikazuje liniju, koja spaja točke razgraničenja (od T-1 do T-5), kako su one dogovorene između Italije i bivše SFRJ prema Osimskom sporazumu iz 1975. godine. S jedne strane te linije nalazi se teritorijalno more Italije. S druge strane nekoć je bilo teritorijalno more SFRJ, a danas su teritorijalna mora njezinih dviju država sljednica. Razlog za njihovo sljedništvo jasno se vidi na karti: obje države imaju suverenost nad jednim dijelom obale na temelju koje je nekoć određena linija razgraničenja bivše SFRJ s Italijom. Problem je, međutim, u tome što između Hrvatske i Slovenije nema suglasnosti o tome koliko točno teritorijalnog mora kome pripada.

Ishodište toga problema je to što nije riješeno pitanje razgraničenja u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali, a zato nema ni konačne ni cjelovite linije razgraničenja teritorijalnih mora Hrvatske i Slovenije. Hrvatski je stav da se kao crta razgraničenja teritorijalnog mora između nje i Slovenije u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu, do postizanja konačnog sporazuma, treba uzimati crta sredine, u skladu s čl. 15. Konvencije UN-a o pravu mora. Ta crta i njezina projekcija prema teritorijalnom moru Italije prikazane su na karti. Slovenija, pak, smatra da joj pripada ne tek polovica, nego praktično cijela Savudrijska vala, te da bi zato projekcija cijele linije razgraničenja teritorijalnih mora trebala obuhvatiti znatno veću površinu ukupnog teritorijalnog mora koje bi pripalo Sloveniji.

No, čak ni takvo prisvajanje cijele Savudrijske vale ne bi bilo dostatno za protezanje slovenskog teritorijalnog mora do otvorenog mora u Jadranu, dakle do točke T-5. Slovenija, međutim, tvrdi da ima pravo na "izravni teritorijalni pristup otvorenom moru". Problem je samo u tome što međunarodno pravo takav "izravni teritorijalni" pristup otvorenom moru temelji na konfiguraciji obale i pravno relevantnim okolnostima koje određuju tzv. polazne crte teritorijalnog mora. Zbog nezgodne konfiguracije svoje obale (inače ukupno duge 45 kilometara), da bi "izravno teritorijalno" pristupila otvorenom moru, Slovenija bi morala nekako protegnuti svoje teritorijalno more sve do krajnje točke (T-5) Osimskog sporazuma iz 1975. Ta točka koja je duboko pred hrvatskom obalom Istre, otprilike u visini Umaga ujedno je i početna točka razgraničenja (T-1) prema Sporazumu o razgraničenju epikontinentalnog pojasa između Italije i SFRJ iz 1968. godine. Kao što karta pokazuje, u toj se točki danas dodiruju te dalje južno razdvajaju linije teritorijalnih mora Italije i Hrvatske , a crtom sredine između tih linija razgraničeni su njihovi epikontinentalni pojasi.

Slovenija se, osim što polaže pravo na cijeli Piranski zaljev, unatrag nekoliko godina počela pozivati i na još jedan koncept "pravo na izravni teritorijalni pristup otvorenom moru". Nakon što tako "teritorijalno" dopre do otvorenog mora, Slovenija bi tu mogla početi proglašavati različite svoje pojase, ali bez pravno valjana dogovora s Hrvatskom jer jedino gradnja na pravnoj fikciji može omogućiti Sloveniji protezanje suverenosti teritorijalnim morem sve do točke T-01 Sporazuma o razgraničenju epikontinentalnog pojasa iz 1968., i zatim različitih pojasa pod suverenim pravima Slovenije uz obale Istre, točnije do 45 stupnjeva i 10 minuta sjeverne širine, dakle u visini Vrsara! To su točke i područja daleko od slovenske obale, nalaze se pred obalom Istre pod neprijepornom suverenošću Hrvatske pa danas nikakva "projekcija" ni "nasljeđivanje", a ni "parafiranje", ne može tu omogućiti protezanje epikontinentalnog ili kakvog drugog pojasa.

S obzirom na to da je već neko vrijeme evidentno da se spor u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj vali više ne može riješiti dijalogom ni bilateralnim dogovorom dviju država, dobrosusjedski i, štoviše, "europski" način ponašanja bio bi traženje puteva za mirno rješavanje spora pred trećim bilo to na Međunarodnom sudu u Haagu ili eventualno nekom drugom pravosudnom međunarodnom tijelu. Graditi na tom sporu novi, mnogo veći spor, te time zahvaćati u područje pod suverenim pravima susjeda, makar to zasad bilo samo fiškalski-papirnato i politikantski, nikada se neće smatrati ni dobrosusjedskim ni europskim.

• S predloženom ekološkom zonom, Slovenija odstupa od Konvencije UN o pravu mora i od njenog osnovnog načela da se obalom određuju svi drugi pojasevi na moru. Slovenska kopnena granica u dodiru s morem ne osigurava nikakav dodir s otvorenim morem niti pravo na epikontinentalni pojas

• Slovensko teritorijalno more zatvoreno je talijanskim i hrvatskim teritorijalnim morem što Sloveniju čini geografski prikraćenom obalnom državom, a Slovenija je to i sama priznala u službenima aktima u kojima se očitovala pred UN-om

• Hrvatska je već proglasila svoju ekološko-ribolovnu zonu, a to namjerava učiniti i Italija, pa Slovenija, s obzirom na to da morska granica s Hrvatskom još nije određena, mora zaštititi svoje interese i osigurati odgovarajuću ekološku zaštitu dijela epikontinentalnog pojasa, koji joj pripada sukladno međunarodnom pravu i unutarnjem zakonodavstvu.

Učinak slovenskog epikontinentalnog pojasa bio bi upravo (i moguće baš jedino) u tome da područje spora s Hrvatskom protegne iz Piranskog zaljeva/Savudrijske vale, gdje je danas ishodište spora među dvjema državama o razgraničenju teritorijalnog mora, daleko južnije od rta Savudrije i duboko pred hrvatsku obale Istre, sve do početne točke razgraničenja epikontinentalnog pojasa (T-1) između Italije i Hrvatske, temeljene na Sporazumu iz 1968.

Štoviše, prijedlog slovenskog zakona, što ga je slovenska vlada 25. kolovoza uputila u hitnu parlamentarnu proceduru, predviđa privremenu crtu razgraničenja njezina novog pojasa s Hrvatskom na 45 stupnjeva i 10 minuta sjeverne širine. To je zemljopisna širina gdje se, na hrvatskoj obali Istre, nalazi Funtana, kod Vrsara i Limskog kanala!