Večernji list: 01. 09. 2005.

Bandić i Sanader - novi manekeni starih modela

Autor: Deana Knežević

U Banskim dvorima, još pritisnutima aferom Liburnia, sastanak Sanader-Bandić na kojem se nije govorilo o bivšim svinjarijama, nego o budućim korisnim projektima, imao je efekt bronhija. Premijer teško da je mogao zamisliti bolju priliku da bi pred kamerama istresao dvadesetak projekata, redom vrlo zanimljivih za stanovnike Zagreba, a od kojih je bar jedan zanimljiv za cijelu Hrvatsku.

S jedne strane, danima već gledamo poplavljene kuće uz slabo zaštićene rijeke, s s druge strane nafta je skočila na 70 dolara po barelu, pa već samo spominjanje novih hidroelektrana u tim okolnostima dobiva na aktualnosti. Sanader i Bandić u pravi su trenutak izvadili iz prašnjavih arhiva upravo jedan takav projekt, koji bi još bolje regulirao Savu, a stvorio pretpostavke za tri nove hidroelektrane i dostupnije izvore energije.

Projekt je star da stariji ne može biti, te ga je kao takvog preuzela i jedna od bivših HDZ-ovih vlada, odredivši i financijske izvore i nositelje projekta. Račanova Vlada došla je sa svojim projektima, gurala je autoceste i plinifikaciju, iako je kao pripadnik te ekipe i Čačić rado maštao o regulaciji Save i novim hidroelektranama u njezinom gornjem toku.

Ni Sanader nije skrivao da se radi o starom projektu, kao što je to uostalom i izgradnja sveučilišne bolnice u Blatu, a koja je istom prigodom također aktulizirana. Isto bi se moglo reći i za projekt prigradske željeznice, koje se Zagreb svojedobno olako odrekao, a koja je poslije dvadesetak godina kao i spomenute elektrane, s razlogom opet u modi.

Dogovor Sanader-Bandić ima svoju realnu ekonomsku logiku, jer jasno je da grad ne može sam nositi projekte poput izgradnje novih hidrocentrala, niti se može upustiti u preprojektiranje pruge bez državnog HŽ-a. Jednako je međutim zanimljiva i politička logika toga sastanka, koja se iščitava već iz njegove režije i scenografije.

Prvi HDZ-ovac i šef Vlade Sanader dočekao je naime SDP-ovog gradonačelnika Zagreba s gotovo kompletnim ministarskim sastavom. Tu su naime bili ne samo ministri graditeljstva, kulture, pravosuđa, nego i šefovi MUP-a i obrane, a falila je recimo ministrica vanjskih poslova i to valjda samo zato što je u tom momentu bila u inozemstvu. Širokom ekipom prvih suradnika, Sanader kao da je htio Bandiću reći koliko drži do suradnje s gradonačelnikom najvećeg hrvatskog grada.

Jasno da je podtkest te poruke kako je HDZ-ov premijer otvoren za suradnju i neopterećen suparništvom kad su u pitanju interesi građana, pri čemu nije nevažno da je ta suradnja realizirana upravo s esdepeovcem kojeg se smatra desnijim od samog SDP-a. Sanaderov i Bandićev pragmatizam našli su se na istoj valnoj dužini. Javnost je dobila zanimljive projekte, a Račanu je prepušteno dešifriranje toga zanimljivog političkog spoja.

U ovoj prvoj rundi, Sanader je preuzeo reklamiranje atraktivnih ideja, Bandić se predstavio kao glavni operativac, a Račanu je prepušteno da se bavi šerifovskim aspektom Bandićeva političkog karaktera, njegovim povremenim verbalnim ispadima, zbog kojih račun uglavnom ide na cijelu ekipu s Iblerova trga.

Pomniji promatrači prisjetiti će se da je sanader-bandićevski savez trebao biti razrađen još ovog ljeta u Bandićevoj vikendici, u koju se međutim dovezao samo Mesić, jer je premijer navodno u posljednji čas tu seansu u privatnoj Bandićevoj režiji eskivirao kad je čuo da ga u zasjedi čekaju fotoreporteri.

Na kraju bi se moglo reći: u cijeloj toj priči možda je najbolja vijest što se na političko tržište počinju iznositi konkretni projekti, pa makar i stari, a ne samo uopćene fraze. I što valjda više nitko od prodavača te robe ne može pobjeći od obećanja koje su jučeranje novine precizno zabilježile i na koja će se netko vrlo brzo vratiti, ne čekajući da prođe još petnaestak godina zaborava.