ZAGREB - Zagorski tajkun Hrvoje Petrač (50) kroz devedesete je u nekim medijima bio označavan kao sam vrh hrvatskog organiziranog kriminala, a spomenut je i u takozvanoj Plavoj knjizi MUP-a, popisu osoba za koje je policija smatrala da su nositelji kriminalnih djelovanja. Uspon zagorskog poduzetnika bio je strelovit već kroz osamdesete. Kroz svoju legalnu poslovnu karijeru bavio se uvozom i izvozom, zastupstvom stranih tvrtki u Hrvatskoj, poljoprivredom, ugostiteljstvom te vinarstvom. Početkom devedesetih čak je u Vjesniku imao seriju tekstova o tome kako postati moderni poduzetnik.

S dolaskom Zlatka Bagarića u Hrvatsku Petrača se prvi put počinje povezivati s organiziranim kriminalom u domaćim okvirima. Otprilike tada je prvi put izašla i glasina da je Petrač veliki novac zaradio raspadom Jugoslavije, jer je prebacivao i konvertirao stare jugodinare po svim republikama, navodno je čak i u kamionima vozio novčanice. Prema napisima u medijima, nakon početnih razmirica Bagarić i Petrač su postali odlični prijatelji.

Nakon što je Bagarić ubijen u ugostiteljskom objektu NK Dubrava, dio novina je Petrača označio kao nasljednika na mjestu šefa jednog krila mafijaške hobotnice. Stalni sukobi između tog krila i suparničke organizacije vođene Vjekom Sliškom kulminirali su ubojstvom Sliška 2001. godine, nakon kojeg je Petrač završio u Istanbulu na navodnom liječničkom oporavku. Čim se vratio, u rujnu 2002. godine, policija je obavila razgovor s njime, ali nikakvih posljedica nije bilo. U optužnici za ubojstvo Sliška, organizatora Marka Nikolića teretilo se da je Sliška ubio nakon narudžbe nepoznate osobe. Na suđenju »dečkima s Knežije« neki su svjedoci tužiteljstva Petrača spominjali u kontekstu »capa di tutti capi« mafijaške hobotnice. Negdje u to vrijeme je prestao biti zastupnik Volva, kojem nije odgovaralo da ima tako problematičnu osobu zaduženu za prodaju. Pored toga, Petračeva tvrtka bila je i zastupnik motocikala Ducati.

Nakon što se primirio poslije povratka s dužeg bolovanja Petrač se bavio sudskim procesom s PBZ-om. Naime, od Milorada Gajića je zajedno s Blažom Petrovićem kupio firmu AGM, čija je najveća vrijednost bio dug PBZ-a nastao još početkom devedesetih. Ove je godine napokon i završio sudski spor, AGM, odnosno Petrač i Petrović, postali su dobitnici, a o iznosu se samo kalkulira, no nikada se nije spominjao iznos manji od sto milijuna kuna. Petrač je na suđenjima bio dosta često, jer je protiv njega vođen građanski spor za dokazivanje očinstva, kao i kazneni proces zbog udaranja susjede. U Novom Marofu je nepravomoćno bio osuđen za iznudu nad lokalnim poduzetnikom, no drugostupanjski je sud srušio presudu, te će Petrača nakon ekstradikcije čekati i ovaj proces.

U medijima je kao bomba odjeknulo objavljivanje transkripata tajnim nadzorom snimljenih razgovora Hrvoja Petrača, koji su se jednostavno pojavili u nekim srpskim novinama. U transkriptima često spominju indicije o njegovoj upletenosti u međunarodnu kriminalnu mrežu, posebno u trgovanje cigaretama. Jedan od poslova za koje se smatralo da je Petrač upleten bilo je i trgovanje oružjem, ali ni to nikada nije dokazano.

S. A., D. Ra., A. R. K.

Hrvoje Petrač je javnosti bio poznat i kao veliki financijer prvog dolaska pape Ivana Pavla II., ali se često spekuliralo da je baš Petrač najveći financijer bijega Ante Gotovine. Tajkun je često izražavao svoje divljenje prema odbjeglom generalu, ali nikad nije priznao da ima veze s financiranjem njegova bijega. U svojim je javnim istupima tvrdio da je za njegovu lošu medijsku sliku odgovorno senzacionalističko pisanje nekoliko novina.