Račan predugo politički opstaje a da bi vapaj uznemirenog Sanadera shvatio samo jednoznačno. Nije da mu se to nije događalo, ali čini se da je shvatio da nakon svakog pružanja ruke ostaje neshvaćen u javnosti i u konačnici izigran od onoga tko je pomoć tražio. Jer Sanader sigurno neće biti zapamćen kao korektan politički partner s obzirom na to da je prečesto kršio dogovore i obećanja, ne samo s prvim čovjekom SDP-a, a Račan sa svoje strane ne zaboravlja ni splitsku rivu ni kestenjare ni udio tadašnje opozicije predvođene Sanaderom.

I koliko god politika bila prljava rabota u kojoj su sve kombinacije moguće, u ovom trenutku je nagon za samoodržanjem ipak jači, a Račanu se pruža možda jedinstvena šansa da Sanadera istjera na političku čistinu, natjera ga da skine sve maske i otvoreno se okrene onima koji su mu pod svojim uvjetima spremni priskočiti upomoć. Sve dok Sanader bude imao kakav-takav alibi da pod svojim vodstvom ujedinjuje praktično sve političke snage, pa makar se radilo samo o stavovima prema ulasku u EU, taj zadatak neće biti ispunjen. Ako se Sanader boji Glavaša i Pašalića koji su otkrili zajednički interes, i Petrača, koji sigurno može reći mnogo toga, a po nekim nagađanjima izručiti pola Vlade samo ako uputi na trag novca, onda sigurno nije na Račanu da sućutno dijeli Sanaderovu nelagodu.

Koliki god da su Račanovi grijesi što u svom mandatu nije raščistio najakutnije probleme, toliko je i kod njega i u njegovoj stranci jak animozitet prema onima koji su im to onemogućavali u vrijeme dok su imali vlast. Za Račana je ovo prijelomna jesen, a njegova snaga će, koliko god on nevoljko pristajao na tu argumentaciju, ovisiti i o Sanaderovoj slabosti. Ako je na početku mandata i bilo opravdanja za nerazumljivo utrčavanje u Sanaderov zagrljaj s odmicanjem mandata to će postajati sve kontraproduktivnije za Račana i SDP.

U ovom trenutku Sanadera naprosto treba ostaviti da sam rješava probleme, od vlakova u kojima ne rade kočnice do stanova u kojima se ljudi ove zime neće moći grijati, jer neće imati novaca da grijanje plate. Neka pokreće gospodarstvo svim mjerama kojih se može sjetiti zajedno sa svojim ministrima, neka se zajedno s Bandićem međusobno koristi za jeftinu samopromociju. Neka sam traži pregovore i uvjerava međunarodnu zajednicu u puni doprinos Hrvatske i neka na sebe preuzme sve dijaloge s haškom tužiteljicom, bili oni ugodni ili oštri. Sanader neka brine o tome kako će to državne institucije spriječiti Petrača da šalje svoje neugodne poruke iz Grčke i iznađe kojem to kaznenom djelu pripada.

Neka na sebe preuzme i objašnjenje kako je uhićenje Petrača bilo sastavni dio velikog Akcijskog plana, ako se tvrdi da ga je uhitila pomorska policija. Petrač je na tjeralicama označen crvenom bojom, dakle opasan i naoružan, odnosno čovjek protiv kojeg je dopuštena uporaba oružja, pa je teško vjerovati da bi planirana akcija završila na običnim pomorskim policajcima. I napokon, neka se sadašnja vlast prisjeća, a Šime Lučin koji se neuspješno borio s tim može pomoći, tko je službovao u Mostaru u vrijeme kada je 900 putovnica iz tzv. mostarskog kontingenta naštancanoi tko bi ih osim Petrača još mogao šetati svijetom.

Nijednog razloga nema da se Račan na bilo koji način izlaže u tim Sanaderovim pothvatima i uopće petlja u njegova rješenja i poteze. Neka ih prati i ocjenjuje javno i bez ustručavanja, neće zbog toga biti dovedene u pitanje demokratske institucije u Hrvatskoj. Dapače. Osim toga, Sanader njemu sigurno ne bi priskočio osobito ako bi znao da će mu pomoći. U to se barem imao prilike uvjeriti. Zato neka Sanader sve obavi sam i sam preuzme sve zasluge. Kao što bi i inače učinio.