USKORO ĆE SE OTKRITI DUŽINA POPISA ONIH KOJI SE MORAJU BOJATI PETRAČEVA DOLASKA U HRVATSKU, U LISIČINAMA I POD PRIJETNJOM NOVOG SUĐENJA?

Novica Petrač je svog oca 2000. godine pitao kako su prošli “oni njegovi iz policije”, a Hrvoje odgovara: “Meni je super jer je došao Faber, a Karamarko će biti predstojnik Ureda predsjednika.” Faber je danas velika uzdanica premijera Ive Sanadera u borbi protiv Branimira Glavaša. Hoće li tako biti i nakon Petračeva povratka? I hoće li jednako povjerenje uživati i ministar Božidar Kalmeta? Vidjet će se za otprilike 18 do 40 dana

Što je vezalo jednog poduzetnika s potencijalnom karijerom u kriminalnom miljeu s generalom mračne prošlosti koji je pred optužnicom za ratne zločine pobjegao u nepoznato? Petrač je odmah svu svoju infrastrukturu stavio u službu Gotovinina bijega, ali pravo je pitanje je li to radio iz pukog prijateljstva i uvjerenja da je Gotovina nevin ili pak zbog zaštite svog poslovnog partnera koji je puno učinio za Petračeve poslove? Prijateljstvo je oduvijek bilo labavi razlog, naročito kad se uzme u obzir činjenica da je upravo Gotovina došao Petrača glave. Da nije bilo pritiska Haaga, hrvatske vlasti vjerojatno nikad ne bi uhitile Petrača. On bi i dalje, s većim ili manjim smetnjama, upravljao svojim poslovima. Ovako, našao se na udaru američkih i hrvatskih tajnih službi, uhićen nadomak Albanije, zemlje u kojoj sakriti nekog kriminalca graniči sa skrivanjem igle u plastu sijena. Nijedan prijatelj nije vrijedan takvog rizika.

Dakle, posrijedi je posao. Kakav posao? Petrač je razgranao svoje legalne poslove, ali pravo bogatstvo zarađivao je ipak na nelegalnim poslovima, na švercu cigareta i trgovini oružjem. Bio je dobar prijatelj s generalom Vladimirom Zagorcem, bivšim voditeljem MORH-ove tvrtke RH Alan koja je tijekom deset godina trgovala oružjem. Na sve moguće načine. Biznis se nastavio i nakon Zagorčeva odlaska iz MORH-a, pa se i jedno poduzeće navodilo kao razlog otmice Zagorčeva malodobnog sina. Vjerojatnija verzija motiva za otmicu odnosila se na prisilno utjerivanje novca za financiranje Gotovinina bijega.

Hrvoje Petrač tijekom izgradnje svog legalnog poslovnog carstva stekao je mnogo prijatelja, suradnika i dužnika. Dejan Košutić, unuk predsjednika Franje Tuđmana, bio mu je partner u Kaptol banci. Neki su danas tu činjenicu skloni povezati s Miroslavom Tuđmanom. Bivši šef HIS-a danas je politički, a Petrač financijski pokrovitelj generalova bijega. Nadalje, zagrebački poduzetnik Josip Kordić s Petračem je suvlasnik zemljišta pored Kranjčevićeve ulice. No, zanimljivo je također podsjetiti na dvojicu istaknutih obavještajnih i policijskih djelatnika čijim se prijateljstvom Petrač često ponosio.

Prvi je Tomislav Karamarko, sadašnji šef Protuobavještajne agencije koja je uz pomoć američke službe ušla u trag Petraču. Petrač je u stenogramu objavljenom u beogradskom “Nedjeljnom telegrafu” tvrdio da je s Karamarkom “jako dobar” i to u vrijeme kad je ovaj bio na čelu prve predsjedničke kampanje Stjepana Mesića.

Petrač je Karamarku tada nudio pola milijuna DEM za financiranje kampanje, što je ovaj odbio. Pametan potez. Svejedno, nije poštedio novog predsjednika Republike od utjecaja Petrača i njegovih ljudi. Karamarko je u međuvremenu postao šef Ureda za nacionalnu sigurnost, no Mesić ga je brzo otpustio. Do povratka na čelo POA-e Karamarko je u javnosti branio generala Gotovinu, tvrdeći kako je haaška optužnica protiv njega politički pamflet. Danas pak tumači da je to izjavljivao kao privatna osoba, dok je danas on ipak dužnosnik u službi hrvatske države. I ima drugačije prioritete.

Kao glavni financijer Gotovinina bijega Petrač je (još uvijek navodno) omogućio da odbjegli general da intervju Nacionalu. Za to je Pukanić dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva, a Bagić i Turek političko pokroviteljstvo šefa države u akciji difamiranja Haaškog suda, rehabilitacije Gotovine i dovođenja Hrvatske u nezavidan međunarodni položaj. Haagu nije trebalo dugo da optuži Hrvatsku za skrivanje ratnog zločinca. Kad je voda došla do grla, Mesić se riješio Tureka i Bagića, ali još je pitanje hoće li se riješiti Petrača.

S druge strane, upravo u vrijeme žestoke tajne potjere za Petračem, na čelo osječke policije sa zadatkom rješavanja ubojstava Srba iz 1991. i 1992. godine postavljen je Vladimir Faber. Još jedan čovjek čijim se prijateljstvom hvali Hrvoje Petrač. On je još 2000. godine u razgovoru sa svojim sinom Novicom izražavao zadovoljstvo što je na čelo zagrebačke policije došao baš Faber. Novica je svog oca pitao kako su prošli “oni njegovi iz policije”, a Hrvoje odgovara: “Meni je super jer je došao Faber, a Karamarko će biti predstojnik Ureda predsjednika.”

Faber je danas velika uzdanica premijera Ive Sanadera u borbi protiv Branimira Glavaša. Hoće li tako biti i nakon Petračeva povratka? I hoće li jednako povjerenje uživati i ministar Božidar Kalmeta? Osim što je, poput Petrača, ubirao po zadarskim tvrtkama novac za obranu Gotovine, Kalmeta je svojedobno s Petračem ušao u poslovni aranžman oko KK Zadar. Kao predsjednik košarkaškog kluba Kalmeta je potpisao sponzorski ugovor s Petrač osiguranjem i tim novcem doveo u klub Dina Rađu. Završava li na tome njihova suradnja, vidjet će se za otprilike 18 do 40 dana. Do Petračeva izručenja.

A što o svemu tome misli Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke? On je, naime, prije nekoliko godina u svom kućnom ulazu pretučen željeznom cijevi od još uvijek nepoznatog počinitelja. Bilo je to nekako u isto vrijeme kad je potraživanje tvrtke AGM, u vlasništvu Hrvoja Petrača i Blaža Petrovića, prema Privrednoj banci naraslo na pedeset milijuna eura. Prka je govorio da ne zna što bi mogao biti motiv napada.

Što će biti s Petračevim klanom nakon njegova uhićenja? I još važnije, što će biti s Gotovinom? Hrvatske vlasti teškom mukom istjerale su lisicu, ali hoće li na kraju uspjeti istjerati i vuka? To je upravo jedina neispunjena točka Akcijskog plana i upravo na tome ustrajat će Carla del Ponte, koja je praktički ignorirala Petračevo uhićenje. Čini se da se stvari, barem s političke točke gledišta, neće prebrzo pomaknuti s mjesta. Dok nije bilo Petrača, nije bilo ni šanse za Gotovinu. Bez Gotovine, teško da ima šanse za Europsku uniju. Dokle god put do Bruxellesa vodi preko Haaga.