Sukobima u zagrebačkoj Židovskoj općini ni nakon nekoliko mjeseci ne nazire se kraj. Spor oko financijske kontrole i slučaj rabina Kotela Da-Dona dovode do mogućnosti rascjepa unutar ove brojčano male, ali utjecajne zajednice. To je toliko jasno da je na eventualni prigovor predsjednika ove Židovske općine Ognjena Krausa kako o takvom nečemu ne može biti govora kada legalno izabrano vodstvo uživa povjerenje, izraženo i dvotrećinskom odbijanju produžetka ugovora s rabinom, dovoljno spomenuti glasove o inicijativi za formiranje nove židovske općine u glavnom gradu Hrvatske.

Kada, naime, postoje takve inicijative, onda je o jedinstvu jedne zajednice iluzorno govoriti. Kao što bilo tko sa strane teško može shvatiti potrebu za smjenom rabina dok god mu se ne podastru jasni i precizni argumenti. U »vakuumu« se licitira s obračunom ateista i vjernika, rabinovim »zavirivanjem« u financijsko poslovanje vodstva Općine i tome sličnim, a na sve javno izložene sumnje i pretpostavke Kraus i vodstvo Općine između redaka nude tek jedno, nedovoljno uvjerljivo, obrazloženje: zagrebačka Židovska općina potpisala je ugovor s Kotelom Da-Donom i ima ga pravo odbiti produžiti.

Kakav će biti rasplet ovog sukoba i s kakvim posljedicama na židovsku zajednicu, tek ćemo vidjeti. No, još je zanimljivija i znakovitija promptna reakcija predsjednika Mesića koji je stao u obranu rabina, a samim tim usprotivio se odluci zagrebačke Židovske općine. Teško da njegove izjave možemo nazvati šokantnim za članove Općine, kako to čini Jozef Papo. I u svom »intervencionizmu« Mesić je bio dovoljno odmjeren da bi njegov čin, praktički vlastiti sud o čitavoj stvari, bilo moguće tretirati kao »šokantan«. Ali, hrvatski predsjednik mogao je doista i sebe i druge poštedjeti pokušaja arbitriranja u slučaju koji se isključivo tiče pripadnika jedne zajednice.

Ostavimo po strani ide li predsjednikov unuk već dvije godine u školu koju organizira ova Općina i je li njegova kći u dobrim odnosima s rabinom pa se predsjednik stavio na njegovu stranu, kao i to da je riječ o sporu u Židovskoj općini čija bi se eskalacija mogla negativno odraziti na međunarodni položaj Hrvatske, pa je trebalo »intervenirati« prije nego naša zemlja, ni kriva ni dužna, dobije po »prstima«. Ključno je nešto drugo. Zagrebačka Židovska općina demokratski je izglasala, s dvije trećine glasova da ne želi Kotelu Da-Donu produžiti ugovor. Nema nikakvih naznaka ni prigovora da nije poštovana demokratska procedura. To, dakako, ne znači da su Kraus i društvo u pravu, ali predsjednik hrvatske države trebao bi se suzdržati od »uplitanja« u slične stvari dok god nije riječ o flagrantnom kršenju demokratskih pravila igre. Njegove ovlasti i zadaća, naime, upravo su u tome da štiti zakonitost i demokratski poredak. Ni manje ni više od toga.

Parafrazirajući Mesićevu izjavu o istjerivanju rabina zato što je religiozan, gdje je rekao da zamislimo tjeranje katoličkih svećenika zato što su religiozni, na isti bi se način moglo kazati da zamislimo Mesića kako se miješa u izbor katoličkih, pravoslavnih ili islamskih vjerskih dostojanstvenika. To ne izgleda vjerojatno, zar ne? Zašto bi drukčije bilo u slučaju Židovske općine. I Mesić mora dopustiti da njeni pripadnici raščiste svoje odnose bez njegova posredovanja.