Ako i sljedeće izvješće Carle del Ponte o suradnji Hrvatske s Haagom bude negativno, a Bruxelles zbog toga ne odmrzne konačno pregovore o članstvu sa Zagrebom, broj Hrvata koji podupiru ulazak zemlje u EU mogao bi uskoro biti dostatan za jednu manju kinodvoranu. Ili, u optimističnijoj varijanti, za ne baš prepuni Poljud ili Maksimir. Ako "željeznoj gospođi" iz Haaga ni uhićenje Hrvoja Petrača nije ama baš nikakav dokaz zauzetosti hrvatske Vlade u razbijanju lanca osumnjičenih pomagača Ante Gotovine, jedino nam preostaje bespomoćno se i utješno pomiriti sa subotnjom ocjenom austrijskog kancelara Wolfganga Schüssela koji je s govornice Kršćanske socijalne unije poručio: "Potpuno je nepodnošljiv način na koji se Hrvatska tretira u Europi."

Tu nepodnošljivu lakoću blokiranja Hrvatske, nakon što je jasno uvidjela da jedan Petrač šeće po Izraelu, Turskoj, Grčkoj i Italiji, svuda samo ne po Hrvatskoj, Carla del Ponte nastavlja novom retorikom. Pravne i obavještajne argumente kojima je Banskim dvorima donedavno poručivala da se bjegunac Gotovina nalazi "u dosegu hrvatskih vlasti", sada je naglo zamijenila političko-psihološkim ocjenama proslave desete obljetnice akcije Oluja u kojoj se, po njezinu ukusu, nisu dovoljno istaknuli zločini počinjeni za vrijeme te akcije i poslije nje. Iako bi svaki tužitelj, od onog lokalnoga pa do međunarodnoga, trebao promišljati i djelovati jedino na temelju konkretnih slučajeva baratajući pojmovima prava, zakona, optuženika i žrtve, Carla del Ponte se upustila u vrijednosne ocjene načina na koji jedna zemlja slavi činjenicu oslobađanja i povratka dijela okupiranog teritorija pod svoj međunarodno priznati ustavno-pravni poredak. Što bi Hrvatska trebala obilježavati? Valjda godišnjicu proglašenja fantomske Martićeve Republike srpske krajine!?

Do uhićenja Petrača haaška je tužiteljica imala respektabilan broj istomišljenika ili bar sumišljenika u ovoj zemlji. Oni su vjerovali da njezino inzistiranje na vjerodostojnosti hrvatske Vlade u traženju Gotovine mora počivati na konkretnim djelima, a ne frazama i šupljim obećanjima. A ruku na srce, Sanaderov je tim godinu i pol dana na tu temu uistinu nudio obilje nemušte frazeologije. "Ne odgovaram na hipotetična pitanja", bila je česta reakcija premijera na novinarske upite bi li Vlada uhitila i izručila optuženoga generala, njegov šef diplomacije Žužul doživio je na američkoj televiziji pravu blamažu nespretno izbjegavajući odgovore na nemilosrdno konkretna pitanja tamošnjeg novinara, a nesuđena predsjednica države Jadranka Kosor doživjela je javnu amneziju na upit o Gotovini "lupnuvši" da ga ne bi prepoznala. U takvom ozračju frazerske patetike koja je vladala Hrvatskom, nije bilo teško razumjeti strogost Haaga i Bruxellesa jer je svakome bilo jasno da su se čelni ljudi ove države retorički poigravali s ozbiljnom temom ratnih zločina.

No, danas je situacija radikalno izmijenjena. Sanader je na koncu shvatio da mu valja malo govoriti, a puno raditi. Više je postigao u posljednja tri mjeseca provodeći Akcijski plan nego u cjelokupnom razdoblju od dolaska na vlast. Nakon niza konkretnih akcija, od smjena odgovornih u službama, sankcioniranja raznih prekršitelja, pa do stvaranja jednog novog ozračja u društvu glede odnosa prema ratnom zločinu, premijer je uspio dovesti Europsku uniju u položaj da sada ona iskaže svoju vjerodostojnost prema Hrvatskoj. A biti vjerodostojan za EU u ovome trenutku znači pokazati da se Hrvatskoj stvarno isplatilo uložiti maskimalne napore u razbijanju mreže osumnjičenih pomagača generala Gotovine te, što je još važnije, na primjeru Petrača priznati i konačno prihvatiti činjenicu da i najtraženiji hrvatski bjegunac Ante Gotovina može biti bilo gdje u svijetu, odnosno da se odgovornost za njegovo lociranje ne smije svaliti jedino na hrvatska leđa.

To je, čini se, postalo jasno čak i najtvrdokornijoj britanskoj diplomaciji čiji je šef Jack Straw ovih dana konačno prozborio: "Ocjena Carle del Ponte će biti važna, ali ne mora biti i presudna." I ministrica Grabar-Kitarović je nakon povratka iz Newporta uvjerena da ocjena Carle del Ponte ne mora biti presudna za početak pregovora. No, bude li se ipak na Carlino izvješće i ovaj put Bruxelles oslanjao kao na Sveto pismo, Schüsselova bi dijagnoza o nepodnošljivosti tretiranja Hrvatske u EU-u, mogla, na žalost, lako progredirati u nepodnošljivost EU-a u Hrvatskoj.