Očito je da je Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje samo Glavašev pokušaj da se održi u političkom životu. Tisuću potpisa podrške, skupljenih u Slavoniji, nije neka impresivna brojka, posebno ako se vidi da tu dominiraju potrošeni politički kadrovi bez mandata. Riječ je, ukratko, o na brzinu sklepanoj i slabo osmišljenoj političkoj inicijativi

Subotnje okupljanje inicijativnog odbora udruge građana Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje (HDSSB), koje je predvodio sam Glavaš, te najava osnivačke skupštine za početak listopada, može se shvatiti kao pokušaj osiguravanja nastavka njegove političke karijere. Točnije, Glavaševo igranje s regionalizmom, koje je trenutačno uobličeno kroz nedavno proklamiran i institucionaliziran Pokret za Slavoniju i Baranju, trebalo bi dobiti »krovnu organizaciju«, a to je HDSSB. Glavaš je šef obje slavonske »regionalističke« udruge koje je osnovao u trenutku kad je isključen iz HDZ-a, te je očito da ni na koji način ne smatra upitnim svoje mjesto na čelu tih organizacija.

Policijska istraga koja se vodi u Osijeku zbog ratnih zločina prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti, počinjenim 1991. i 1992., u čijem je središtu navodno Glavaš, svakako je najvažniji razlog za izuzimanje iz ozbiljnih javnih poslova. Barem do svršetka policijske i sudske istrage Glavaš nije vjerodostojna politička činjenica. Naravno, policijska istraga - čiji ishod nikako ne želimo prejudicirati - samo je najuočljivija prepreka na putu koji bi Glavaša trebao vratiti u političku orbitu kojoj je pripadao od 1990. Na drugom su mjestu Glavaševi neumjereni i neumjesni potezi koje je vukao od izbacivanja iz HDZ-a do danas. Oni ga, u očima promatrača, razotkrivaju kao fanatiziranog, nedemokratskog, uličnom rječniku sklonog političara koji jedva da je naučio zamotati svoju golu želju za vlašću u nekoliko prigodnih fraza. To što su te fraze danas pune »regionalizma«, dok su jučer bile ispunjene »nacionalnim interesom«, nevažno je u sklopu razmatranja o kome je zapravo riječ.

Razlaz s HDZ-om, prouzrokovan Glavaševom iznenada probuđenom regionalnom orijentacijom koja je u suprotnosti s politikom stranke, izbacio je na javnu scenu ogoljelog lokalnog silnika, punog bijesa prema donedavnim suradnicima i pokroviteljima. Javne iskaze koje si je dopustio u medijskim prepirkama nismo čuli ni od mnogih drugih tvrdih oporbenjaka. Pretvorivši političku arenu, prije svega onu u Osijeku, u mračnu krčmu, Glavaš se odmaknuo od profila civiliziranog političkog dužnosnika koji obavlja taj posao u javnom interesu. Zbog toga je očito da je recentno oživljavanje Glavaševe političke karijere uzaludan posao. Bez obzira na to što njegovi bliski suradnici, poput župana Krešimira Bubala, u koaliciji s HSP-om obnašaju vlast u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, jasno je da njihov lider sve manje može biti Glavaš.

Njegovo vođenje HDSSB-a moglo bi za tu udrugu biti pogubno, jer je on čovjek s kojim, na nacionalnoj razini, ne želi komunicirati ni jedan ozbiljan političar. Izuzetak su, dakako, čelnici HSP-a, s kojima je sklopio koaliciju zbog podjele fotelja. Samo proklamiranje ideje o slavonskom regionalizmu čini se ishitrenim i zasnovanim na frazama o vječitom nerazumijevanju središnje vlasti u Zagrebu i većih regija. Kao glavnu zadaću svoje udruge, koja će se odmah po osnivanju protezati kroz svih pet slavonskih županija, Glavaševi regionalisti zacrtali su gospodarski razvitak i podizanje životnog standarda, što su poglavito politički ciljevi kojima se udruge građana ne bave. Ekonomske čimbenike koji su važni za gospodarstvo pojedinih dijelova zemlje određuje Vlada i određena ministarstva, koji o tome neće pregovarati s udrugom građana koju vodi predsjednik Glavaševa profila. Očito je da je HDSSB samo Glavašev pokušaj da se održi u političkom životu. Tisuću potpisa podrške, skupljenih u Slavoniji, nije impresivna brojka, posebno ako se vidi da tu dominiraju potrošeni politički kadrovi bez mandata. Riječ je, ukratko, o na brzinu sklepanoj i slabo osmišljenoj političkoj inicijativi.

Ali, sve se to događalo prije 2000., pa je današnje podgrijavanje tih starih sukoba i njihovo prebacivanje u slavonske županije suvišno. Na političkoj sceni podjednako je suvišan i Branimir Glavaš kao političar bez novih ideja, originalnije politike i pristojnog imidža. Vrijeme ratnih zapovjednika je iza nas. Glavaševa politička generacija, koja se na sceni pojavila na prvim demokratskim izborima, potrošila se i odlazi u zaborav.

Glavaš kao političar nije vjerodostojna ličnost za prezentiranje novih političkih zamisli. Regionalističke ambicije koje je iznio kroz HDSSB ne mogu se promatrati odvojeno od njegove političke sudbine, što znači da im ne predstoji svijetla perspektiva. Drugim riječima, nema te magije koja će oživjeti Glavaša i njegove političke ambicije, bez obzira na sve njegove pokušaje da se prikaže borcem za interese regije. Jasno je da je riječ o posljednjoj, već izgubljenoj, borbi za vlastito preživljavanje.