DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP 1861: ZAŠTO REPUBLIKA HRVATSKA TRČI PREMA EU OLOVNIH NOGU

Pozdravljajući članak Stjepana Tota objavljen u Novom listu 17. kolovoza 2005. pod naslovom “Državno odvjetništvo nijemi ortak ili nemoćni poslušnik” na temu nedjelotvornosti i blokade rada hrvatskog pravosudnog i političkog sustava sa naglaskom na (ne)rad Državnog odvjetništva, držim da je dužnost svakog politički mislećeg čovjeka u Hrvatskoj, nastaviti tražiti i rasvjetljavati istinite i prave uzroke hrvatskog političkog i moralnog debakla, jer samo istinita i pravovremena dijagnoza teško oboljelog društva mogu potaknuti na buđenje i provođenje radikalnih promjena u političkom životu posrnule zemlje. Zadnji lokalni izbori do kraja su ogolili svu devijantnost, korumpiranost, neprincipijelnost i neučinkovitost parlamentarnih političkih stranaka koje su se odreda međusobno izjednačile po demagoškom obmanjivanju, neispunjavanju nijednog bitnog predizbornog obećanja, ali i po odsutnosti gotovo ijednog, kriminalom nekontaminiranog lidera, u njihovim stranačkim rukovodstvima.

Za nepatvorenu, izvornu i istinsku demokraciju bitna je karakteristika smjenjivost svake vlasti ili pojedinca putem poštenih i pravednih, redovnih ili izvanrednih izbora, ukoliko ne provede obećani program odnosno ukoliko izigra i prevari očekivanja javnosti.

U Republici Hrvatskoj, kao po dogovoru na vlasti se smjenjuju dvije dominantne stranke HDZ i SDP sa svojim satelitima, čime se stvara privid i obmana o demokratskoj smjeni onih na vlasti a zapravo vladaju dvije frakcije jedne te iste Partije, budući da su gotovo svi vodeći kadrovi SDP-a i HDZ-a odreda bivši komunisti.

Takav sustav samo je nominalno višestranački sustav dok se radi uistinu o jednostranačju, budući da su ove dvije frakcije bivše Partije praktično nesmjenjive kako zbog potpunog zatvaranja vrata stvarnoj političkoj opoziciji u zemlji, jednako tako i zbog monopola tih dviju stranaka na rukovodstvo HTV-a, zatim, radi lošeg i nepravednog izbornog zakona, političke korupcije i kriminala, što je sve i dovelo do urušavanja čak i prividnog parlamentarizma, kao i gubitka većinskog vlasništva nad ključnim granama privrede, financija i medija.

Ovo patološko i neodrživo stanje u zemlji postavlja na dnevni red i pitanje: tko zapravo vlada Hrvatskom? Jesu li hrvatske vladajuće strukture uistinu vladajuće ili su samo marionete onih moćnika kojima su rasprodali većinsko vlasništvo nad ključnim sektorima bankarstva, medija, energenata, trgovine, telekomunikacija itd., a ključni im je zajednički interes, ovih, da zadrže kapital a onih, da uz njihovu pomoć, zadrže vlast? Potvrdan odgovor značio bi da rasprodajom suverenosti jednog naroda ili države, u njima umire i demokracija kao sustav vlasti izabran slobodnom voljom građana.

Ovogodišnje poslijeizborne koalicije u RH, ustvari su poništenje čak i privida postojanja demokratskog višestranačkog sustava jer se koaliranjem svih sa svima dokida opozicija kao deklarativno najvažniji kontrolor vlasti. Novonastale izborne koalicije nakon zadnjih lokalnih izbora, izbrisale su i onu minimalnu crtu razdjelnicu koja dijeli vlast od opozicije, jer su sve parlamentarne stranke sklopile međusobnu koaliciju na lokalnom i regionalnom nivou, bez ozbira na nepodudarnost proklamiranih stranačkih programa i ciljeva, što predstavlja ne samo novo ideološko bratstvo i jedinstvo već i istinski prijezir prema biračima, koji vrlo slabim izlaskom na izbore, zasigurno nijednoj stranci nisu potpisali bianco mjenicu da može koalirati sa bilo kojom drugom strankom.

Kod nas se nedavana povijest uistinu ponavlja kao farsa, pa sada imamo kao rezultat apsurdnih i bezobzirnih koalicija stranaka koje su izgubile svaki politički identitet, dosljednost i vjerodostojnost, obnovu narodne fronte ili socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Razmjerni izborni sustav i stranačke liste na lokalnim izborima podmetnuti su kao kukavičje jaje za onemogućavanje promjena i smjena vlasti, a dopuštanje kandidiranja čak i onima koji su istovremeno pod kaznenim postupcima ili se lažno predstavljaju, ima za rezultat i činjenicu da je danas jedan od najglasnijih HSP-ovih zastupnika u Saboru i Gradskoj skupštini Zagreba, dojučerašnji oficir KOS-a JNA i Miloševićev kadar koji je 1987. godine upisao bespovratni zajam za izgradnju Velike Srbije.

U imalo zreloj demokraciji Mesićevo skakanje samom sebi u usta tobožnjom najavom neodlaska u Beograd nakon četničkog skupa na Ravnoj Gori, da bi tri tjedna kasnije čak dva puta hodočastio podno Avale, ne bi moglo proći bez reperkusije na njegov sadašnji nedodirljiv položaj. No, Mesić u današnjoj Hrvatskoj za takve nedopustive kikseve i promašaje (poput nedavnog kandidiranja Ranka Marijana, umiješanog u političku represiju, za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske) još dobiva najviša državna odlikovanja od Hrvatskog sabora. U iole demokratskoj državi, pojavljivanje i govor predsjednika SDP-a Ivice Račana na otvorenju autoceste Zagreb-Split ne bi prošlo bez opravdanog podsjećanja na davni Račanov napad iz 1982. godine na auto cestu Zagreb-Split kao na "nepotrebnu nacionalističku autocestu", kako je doslovce prenio njegove riječi 01. lipnja 1982. godine "Financial Times" i ondašnja jugoslavenska redakcija londonskog BBC-a, a što Račan danas negira kao izmišljotinu ondašnjeg inozemnog dopisnika.

Hrvatska, nakon lokalnih izbora, još se je više udaljila od puta u EU a približila Balkanu, jer država u kojoj je višestranački politički sustav samo sredstvo za zadržavanje na vlasti a ne za smjenu nepoštenih stranačkih koalicija, zapravo ne želi prihvatiti i priznati načelo odgovornosti, a ako nema odgovornosti nema ni kontrole vlasti, a ako nema ni nje onda nema ni javnog mnijenja. Zato je Hrvatska danas, nažalost, ne samo na samom početku razvoja stvarnog višestranačkog demokratskog sustava, već još uvijek nije izašla iz "duge mračne noći", smatra Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.